Kad arivate u Kotor, trebalo bi poć' izbanjati se, to je pravi gušt

Lola Kovačević za magazin Vice podijelila je govor svog rodnog grada u kome se osjeća dašak mora, miris "srdele na grdele" i melodičnost u glasu žitelja Kotora i okoline.

"Ako ste bili u mom rodnom gradu Kotoru ili negdje drugdje u Boki Kotorskoj sigurno ste čuli od lokalnih mještana (ne računajući lokalne Kineze) neke nepoznate riječi, izraze ili fraze. Stariji najbolje barataju takvim govorom, što je i za očekivati s obzirom da se nekad tako više govorilo. Vrijeme su uglavnom preživjele fraze, dosta riječi koje pripadnici mlađih generacija rado upotrebljavaju jedni između drugih, osjećajući autentičnost mjesta u kojem su podignuti.



Kako sam sada u Kotoru, palo mi je na pamet da sa vama podijelim „kako to Bokelji govore", prevedem ili rasčistim neke nedoumice u vezi toga ako ste ih uopšte imali.

Drago Porok



Počeću sa jednom od najfrekventnijih i nama omiljenih fraza, "ke nova?", kad se dvoje ili više njih sretnu bez obzira da li će stati da se pozdrave ili nastaviti dalje. To pitanje može da znači samo kao pozdrav u prolazu ali može i da podrazumijeva sva moguća pitanja o zdravlju, životu, faksu, bližnjima, potomstvu ili fikusu upitanog. Dosta vas vjerovatno već i zna ili pretpostavlja da je to kao i "šta ima?", "de si tebra?" i slično. Međutim, kao što npr. i Bg ima sleng sa čuvenog beogradskog asfalta tako i mi u Boki imamo "sleng", tačnije, bokeške romanizme sa starih gradskih pločnika koje su nam preci ostavili u amanet još dok su Mleci bili nekih 260 god. glavne baje u zalivu. Za ovakav način govora obično kažu, "jao, kako je meni to simpa i slatko, ajde pričaj još!", kako je melodičan, pravi odraz mediteranskog duha i temperamenta a mogu vam reći ponekad i da vas glava ozbiljno zaboli kao kad majka vikne da joj "surgam one šugamane odozgo", to jest da joj spuštim peškire taman što sam se zavalila i uključila film kao najgora leventica (ljenjivica). Moguće da će se ofendit (naljutiti) kad vidi da lajem o njoj, al' ipak je ona škercun (šaljivdžija), još veći.


Pošto živim u Beogradu, najviše lamentiram (kukam) za bokeškom kužinom tako da čim sam ovog puta arivala (stigla) u Kotor, prijele su mi se mušulje (dagnje) na crvenu buzaru, pa smo ih danas i sparićali (spremili) – da ti se pamet zamanta. Poslije takvog ručka najveći je gušt (zadovoljstvo) poć banjat se u more da te fjaka (malaksalost od vrućine) ne ćapi iliti uhvati. E, kad dodje vrijeme za to, najmilije mi je zauzet moju omiljenu pontu (izbačeni dio obale, rt, privezište), blizu koje je butiga (prodavnica) do koje idem bosih nogu kupit trešnje, sladoled ili što god društvu s ponte padne na pamet. Na ponti se odmara, sunča, ćakula, a za ćakulu Kotorani vazda imaju materijala.

Kad se isprati zalazak sunca, polako se prazne ponte i narod ide doma, neki usput u špenzu (trgovinu) da uzmu nešto lagano za večeru a onda u Stari grad u promenadu, napravit đir (kratka šetnja, u krug, tamo-ovamo) po pjacama i pjacetama, lentrat (slikat) milion i po selfija ili poć na piće, u recimo Bandieru koja se nalazi ulici butiga, kafića i hostela u kamenu, đe se mnogi furešti (stranci, turisti) i mlad narod diverti (zabavlja) do kasne ure.



Dakle, ako se nadješ u Boki i hoćeš da ispadneš faca među lokalcima i oriđinalima (tzv, lokalnim legendama, carevima, kraljicama) evo prve pomoći:

kada pođete u butigu ili na markat (tržnicu)

-pomidora – paradajz

-kukumar – krastavac

-praska – breskva

-petrusin – peršun

-balancane – patlidžan

kada jedete za stolom

-pjat – tanjir

-pirun – viljuška

-ožica –kašika

-kruv – hleb

-tavaja – stoljnjak

-štikadenti – čačkalice


u kući/smještaju

-šugaman – peškir

-lencun – čaršav

-intimela – jastučnica

-kušin – jastuk

-kantunal – noćni stočić

-funjestra – prozor

-koltrina – zavjesa

u šopingu

-vešta –haljina

-kapelin – šešir

-bječve – čarape

-borsa – torba

-rićipet – grudnja

-manina – narukvica

izgubljene stvari i hitni slučajevi (a i dalje hoćeš da ispadneš faca)

-influenca – temperatura

- lumbrela – kišobran

- šterika – svijeća(kad nestane struja jbg)

- konata – zdjela, posuda, kanta (kad nestane vode jbg)

-indurit se – ukočit se

-infišat se – zaljubit se

Adio, čitamo se."

foto i tekst:  Lola Kovačević za Vice.com

PODIJELI

O NAMA

Primorske novine su se prvi put pojavile davnog 13. jula 1972 godine. Uz povremena neizlaženja, konačno su se ugasile 2003 godine, kada je donesen Zakon o medijima kojim je predviđeno da se ne smiju iz opštinskog ili državnog bužeta finansirati štampani mediji (samo štampani, ne i radio i televizijski). Nažalost, uzročno-posljedično, sve male lokalne novine, koje se nisu mogli privatizovati, su nepovratno ugašene. Na tačno 41u godinu od osnivanja se stvorila potreba da se oživi staro ime, i napravi lokalni informativni portal kako za izvor dnevnih informacija, tako i kao internet niša za pitanja biznis preduzetništva redovno obrađujući pravna, turistička i preduzetnička pitanja. Svi saradnici su mali preduzetnici, politički neaktivni.

Mi smo mala sredina koja treba što efikasnije da djeluje zajednički u sve zahtjevnijim uslovima modernog turizma.

Najnovije vijesti

Email obaveštenja

Prijavite se na naša email obaveštenja