Poetsko veče Matije Bećkovića

Na festivalu književnosti „Ćirilicom“ večerasu 21 čas na Trgu između crkava u Starom gradu biće upriličeno poetsko veče Matije Bećkovića. Uvodnu riječ će dati pjesnik Radomir Uljarević.


Gostivanje Bećkovića izazvalo je burne rekaciije brojnih političkih partija , kao i javbnih ličnosti, imajući u vidu njegove jasne stavove po pitanju crnogorske države, jezika, ulaksa Crne Gore u NATO.


Gostivanje Bećkovića organizuje budvanska Biblioteka. Najavu poetske večeri, koju potpisuje direktorica Mila Baljević prenosimo u cjelosti:


"Matija Bećković je srpski pisac, pjesnik i akademik. Rođen je 29. novembra 1936. godine u Senti (Kraljevina Jugoslavija). Jedan je od najčitajnijih pjesnika današnjice. Živi i radi u Beogradu.
Bećković je prvu pjesmu napisao još kao gimnazijalac, a do danas je objavio desetine zbirki pjesama, besjeda i dramskih tekstova. Od 1991. godine je redovni član Srpske akademije nauka i umetnosti. Dobitnik je brojnih književnih nagrada, poput Oktobarske nagrade grada Beograda, nagrade Milan Rakić, Njegoševe nagrade za književnost, nagrade Desanka Maksimović i mnogih drugih.
Tokom gimnazijskih dana počeo je da se uključuje u rasprave o tradicionalizmu i modernizmu u književnosti. U stihovima Oskara Daviča, Miodraga Pavlovića, Vaska Pope i Stevana Raičkovića pronalazi pravac koji njemu najviše odgovara. Prva njegova pjesma „Preludium“ objavljena je 1957. godine u časopisu „Mlada kultura“. Opčinjen Verom Pavladoljskom, gimnazijalkom iz Valjeva koja će mu kasnije postati supruga, Bećković je napisao pjesmu s njenim imenom koja je objavljena nekoliko godina kasnije, a našla se i na naslovnoj strani njegove prve knjige koja je objavljena 1962. godine. Njegova poema je vrlo brzo izazvala ogromnu pažnju književnika i književnih kritičara u Beogradu, ali i šire. Knjiga se našla u Gutenbergovom muzeju i Muzeju moderne umjetnosti u Njujorku. Iste godine je primljen u Udruženje književnika Srbije, te se tako „upisao“ među ozbiljne stvaraoce svoga vremena. Godine 1963. objavio je knjigu „Metak lutalica“, a godinu dana kasnije „Tako je govorio Matija“. Njegove stihove objavljivali su „Invalidski list“, „Književne novine“, „Mladost“, „NIN“, „Politika“ i brojni drugi časopisi. Napisao je dvije televizijske drame i dvije jednočinke za djecu koje su emitovane na Televiziji Beograd tokom 1966. i 1967. godine.
U periodu od 1968. do 1970. godine objavio je tri knjige poezije – „O međuvremenu“, „Če – tragedija koja traje“ i „Reče mi jedan čoek“. Poema „Če – tragedija koja traje“ je 1969. godine prevedena na njemački jezik, a godinu dana kasnije i na engleski jezik. Dijelovi knjige „O međuvremenu“ su 1970. godine prevedeni na engleski jezik pod nazivom „Random Targets“. Osim poezije pisao je i monodrame i pozorišne tekstove. Godine 1978. u Srpskom narodnom pozorištu u Beogradu izvedena je predstava „Međa Vuka Manitoga“, te monodrame „Reče mi jedan čoek“ i „Ne znaš ti njih“. Osim ovog pozorišta predstave s Bećkovićevim tekstovima igrane su u zagrebačkom teatru “&TD“, sarajevskom „Pozorištu mladih“, banjalučkom pozorištu „Jazavac“ i drugim. Zajedno sa Borislavom Mihajlovićem Mihizom adaptirao je „Gorski vijenac“, a predstava je prvi put izvedena na sceni Narodnog pozorišta u Beogradu. Matija Bećković je radio kao novinar u magazinima „Čik“, „Zum“ i „Čik pogodi“, te kao saradnik na Televiziji Beograd u periodu kada je urednik dječjeg programa bio pisac i njegov veliki prijatelj Dušan Radović. Godine 1983. izabran je za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti, a 1991. godine stekao je status redovnog člana Akademije. Poemu „Ćeraćemo se još“ koju je proslavio glumac Petar Božović, Bećković je objavio 1996. godine. Za nju je osvojio nagrade Tipar, Zlatni bestseler, Jovan Dučić i Laza Kostić. Bećković je jedno vrijeme bio predsjednik Udruženja književnika Srbije, a dugogodišnji je član Srpskog PEN centra. Od 2009. godine je predsjednik Fonda Slobodan Jovanović, a 2016. godine izabran je za počasnog građanina Subotice.
Objavio je i sljedeća djela: 1962. Vera Pavladoljska; 1963. Metak lutalica; 1964. Tako je govorio Matija; 1968. O međuvremenu; 1969. Dr. Janez Paćuka o međuvremenu; 1969. Če – Tragedija koja traje; 1970. Reče mi jedan čoek; 1976. Međa Vuka Manitoga; 1980. Lele i kuku; 1980. Dva sveta; 1986. Poeme; 1989. Služba Svetom Savi; 1988. O Njegošu; 1988. Kaža; 1989. Čiji si ti mali?; 1990. Nadkokot; 1990. Služba; 1992. Sabrane pesme; 1989. Kosovo – najskuplja srpska reč; 1996. Ćeraćemo se još; 2006. Misli; 2007. Bez niđe nikoga; 2010. Put kojeg nema; 2013. Kad budem mlađi; 2013. Služba pustinjaku cetinskom; 2013. Besede; 2015. Tri poeme; 2017. Prahu oca poezije.

PODIJELI

O NAMA

Primorske novine su se prvi put pojavile davnog 13. jula 1972 godine. Uz povremena neizlaženja, konačno su se ugasile 2003 godine, kada je donesen Zakon o medijima kojim je predviđeno da se ne smiju iz opštinskog ili državnog bužeta finansirati štampani mediji (samo štampani, ne i radio i televizijski). Nažalost, uzročno-posljedično, sve male lokalne novine, koje se nisu mogli privatizovati, su nepovratno ugašene. Na tačno 41u godinu od osnivanja se stvorila potreba da se oživi staro ime, i napravi lokalni informativni portal kako za izvor dnevnih informacija, tako i kao internet niša za pitanja biznis preduzetništva redovno obrađujući pravna, turistička i preduzetnička pitanja. Svi saradnici su mali preduzetnici, politički neaktivni.

Mi smo mala sredina koja treba što efikasnije da djeluje zajednički u sve zahtjevnijim uslovima modernog turizma.

Kontakt: primorske@kulturnicentar.me

NVO Kulturni centar, Budva, Primorski bataljon bb

Najnovije vijesti