Anastasija Strokina, rođena 1984.godine, je pjesnik, pisac, prevodilac. Diplomirala je na Književnom institutu A. M. Gorki. Radila je kao nastavnik stranog jezika, urednik i bibliotekar. Prevodi sa engleskog, francuskog, italijanskog i danskog. Laureat ruskih i međunarodnih književnih konkursa, autor knjiga za djecu: Kit pliva na sjever, Sovin vuk, Perla džepnog patuljka itd. Njene pjesme i priče prevedene su fragmentarno kod nas.
Na početku druženja prisutne je pozdravila ruska književnica i novinarka Jelena Zelinska i zahvalila na izuzetnoj saradnji sa Narodnom bibliotekom Budve. Za prevode je bio zadužen prevodilac Predrag Krkeljić.

Kao veoma mala djevojčica Anastasija Strokina željela je da postane pisac.
“Jednako je teško pisati i za djecu i za odrasle. I s druge strane isto lako. Najglavnije je da voliš to što radiš i tada ćeš uspjeti u bilo čemu. Znate kako kažu: dječiji pisac treba da bude srećan. I zato svima želim da budu srećni i veseli naravno, ako hoće da pišu knjige za djecu. Može li se zamisliti da dječiji pisac bude tužan, dosadan i gnjavator! Ja se trudim da pišem da bude interesantno, veselo i ponekad malo komplikovano. “
Da li i danas djecu zanimaju bajke i kakve bajke, Anastasija Strokina kaže: “Meni lično, bajke su se uvijek sviđale. U stvari, bajka je neka svojevrsna filozofija.” Upitala je djecu što je filozofija, ko se makar jednom do sada pitao što hoće da bude, što se dešava sa čovjekom koji umire, koja je uloga, zašto živi na ovom svijetu…Svi koji su takva pitanja postavljali sebi već su filozofi, kaže Strokina. “Bajka je takođe filozofija. Čitala sam srpske, crnogorske bajke i tamo ima puno mudrih misli i u bajkama drugih naroda ima mnogo toga interesantnog ali i strašnog. Djeci je uvijek interesantno nešto strašno, divno i čarobno”. Djeci otkriva da je bila u kafiću gdje je nastajao i pisan Hari Poter kao i na drugim mjestima, da je do jedanaeste godine veoma voljela bajke, a onda je pomislila da je sramota da i dalje čita bajke i sada ponovo voli bajke čak više nego prije zato što u bajkama nalazi to što joj je najinteresantnije : štrašno, čarobno, iznenađujuće… “Svima želim da vole bajke i da ih čitaju češće bez obzira na godine.”
U narodnim bajkama, koje izučavaju naučnici, postoji mnogo strašnih stvari kao naprimjer baba Roga (vještica iz bajki), a u ruskim bajkama je baba Roga mrtva i živi u šumi mrtvih. “Ja mnogo volim savremenu književnost za djecu i mnogo volim skandinavske autore” – istakla je Strokina predlažući djeci za čitanje neke od skandinavskih autora.
“Najglavnije je u Rusiji da bi knjiga bila interesantna treba da pobijedi na nekom književnom takmičenju.” Treba je poslati na konkurs, na čitanje drugih zato što knjiga treba da se čita, a potom će je neki izdavač reklamirati – ističe spisateljica Anastasija Strokina.
Autorka Strokina je o temama kao što su vječnost, usamljeni duh, o tome ko voli kišu, kako se sprijateljiti sa kišom, o mačku sa šest šapa, i sl. razgovarala sa djecom, a onda su u prevodu čuli i njene pjesme za djecu sa ovim temama. Djeci je poručila da ono što pišu ne treba po svaku cijenu da bude lijepo, da ne mora da se svidi svima, da ne mora da pogodi svačiji ukus, već da je najglavnije da u onome čime se bave budu sami u tome, da budu svoji.