S dvije diplome u džepu na posao konobara na kruzeru

Istraživanja pokazuju da čak 70 posto mladih u Crnoj Gori razmišlja o odlasku iz domovine, a 14 posto aktivno radi na tome. DW je razgovarao s dvoje ljudi koji su odlučili otići jer u svojoj zemlji ne vide perspektivu.

Miloš Krivokapić (na naslovnoj fotografiji) je iz Herceg Novog i ima dvije diplome. Završio je politologiju i menadžment na državnom Univerzitetu Crne Gore. Ipak, trenutno nema posao pa uskoro ide raditi na kruzeru firme Royal Caribbean kao pomoćnik konobara.

"To je opcija koja se nudi na početku. Radi se prosječno 10 sati svaki dan, tokom sedam mjeseci boravka na kruzeru, ali može iz dva dijela, 6 sati ujutro plus 4 sata popodne. Plaćena mi je hrana, a primaću najmanje 3 puta više nego što bi u Crnoj Gori zaradio u svojoj struci. Ono što je još važnije - nakon nekoliko godina rada, ako se pokažeš, možeš napredovati i doći do pozicije supervizora, gdje je plata nekoliko hiljada eura", kaže nam Krivokapić.

 

Istraživanje podgoričke kancelarije britanske Vestminsterske zaklade objavljeno prošle nedelje pokazalo je da čak 70 posto mladih razmišlja o odlasku iz Crne Gore. 14 posto već poduzima konkretne korake da to i učini.

Branka Ćalasan je diplomirana psihologistkinja. Profesorica psihologije iz Bara je i sistemski porodični terapeut, ali i pored svih tih kvalifikacija za nju nema stalnog posla u Crnoj Gori. I ona ozbiljno razmišlja o odlasku iz zemlje i aktivno radi na tome.

Crnu Goru već godinama napuštaju stručnjaci, a najslikovitiji je primjer doktora kojih je otišlo 150, što je za zemlju od 600 hiljada stanovnika veliki broj.

 

Odlaze zbog nepotizma i veza

Krivokapić za DW kaže da je odlučio otići iz Crne Gore i potražiti posao u inostranstvu jer je "ovdje izgubljena nada".

"Institucije su zarobljene i okrenute uskim interesima elite. U inostranstvu postoji mogućnost slobode izbora i šansa da se takmičite na tržištu, dok u Crnoj Gori postoji 'rođačka ekonomija', gdje sve konce u društvu vuče vladajuća stranka", tvrdi Krivokapić.

 

Promijenio je nekoliko poslova u privatnim firmama, ali tvrdi da nije mogao naći stalno zaposlenje u svojoj struci jer se u Crnoj Gori, čak i u privatnom sektoru, ljudi zapošljavaju po sistemu "usluga za uslugu".

 

"Do posla se ovdje isključivo dolazi preko stranačkih, rodbinskih ili kumovskih veza ili tako što nekome učinite neku usluga, pa vam on u svojoj firmi zaposli nekog iz obitelji. Dakle, tu nema tržišnih odnosa gdje se gledaju produktivnost i efikasnost, nego su na djelu neki potpuno drugi parametri", smatra Krivokapić.

 

I istraživanje Vestminsterske zaklade došlo je do poraznog podatka da bi svaka treća mlada osoba u Crnoj Gori glasala iz koristi, odnosno za stranku s čijom se politikom ne slaže, samo ako bi tako dobila posao. I to pokazuje dubinu problema nezaposlenosti mladih. Podaci Eurostata iz ove godine pokazuju da ona u Crnoj Gori iznosi 27,5 posto, što je mnogo više od opšte stope nezaposlenosti, koja je oko 15 posto.

 

Vlada je posljednjih godina počela ulagati veliki novac kako bi stimulisala mlade da pokrenu vlastiti biznis, ali Ćalasan smatra da se država načelno neodgovorno ponaša prema problemu odliva mladih i stručnjaka u inostranstvo.

"Vlada sistem nepotizma u kojem ako nemate osobu koju možete pozvati za nešto, ne možete ni u čemu ni uspjeti. Ovdje je ljudsko dostojanstvo ugroženo i povjerenje u institucije izgubljeno pa se i kriza mora rješavati sistemski", smatra Ćalasan.

Odlaze i jer država ne priznaje njihove kompetencije

Ćalasan je godinama radila u barskoj Gimnaziji, ali to je bilo uvijek privremeno i nije uspjela dobiti stalno zaposlenje. S druge strane, njen problem je i što u Crnoj Gori privatna psihološka praksa nije prepoznata kao posebna profesija.

"U sistemu to nije uređeno pa sam na više nivoa dobila poruku da to ovoj državi nije potrebno. Imam kompetencije, ali ne vidim prostor gdje bih mogla iskoristiti svoje potencijale", kaže Ćalasan.

Zato je bila prisiljena sebi "izmisliti" posao pa je osnovala nevladinu organizaciju koja se zove Portret i koja se bavi psihološkim istraživanjem, edukacijom i savjetovanjem. Organizacija djeluje postoji već šest godina.

 

To nije dugoročno rješenje pa već godinama cijela njezina porodica razmišlja o odlasku iz Crne Gore.

"Moj muž je akademski slikar i ima specifično zanimanje kao ja, tako da nama treba puno veće tržište da bismo mogli raditi. Ne vidimo perspektivu za sebe u Crnoj Gori. Ne mogu reći da smo nešto već pronašli u inostranstvu, ali aktivno radimo na tome i imamo nekoliko opcija", priča Ćalasan.

 

U Inostranstvu puno više plate

Jedan od glavnih razloga za odlazak na rad u inostranstvo je, naravno, puno bolja plata. Prosječna mjesečna zarada u Crnoj Gori sporo raste i trenutno je na 517 eura pa je raditi na kruzeru isplativije.

"Tamo gdje odem biću znatno bolje plaćen nego ovdje. Upoznaću nove ljude i vidjeti svet, tako da alternativa koja mi se nudi u Crnoj Gori nije ni približno dobra", kaže Krivokapić.

I Krivokapić i Ćalasan se slažu da je ovo problem ne samo Crne Gore već i čitavog regiona.

"Dolazi do egzodusa mladih. Prije 50 godina ljudi su odavde odlazili u Njemačku, ali to su bile većinom zanatlije ili fizički radnici. Danas odlaze visokoobrazovani kadrovi, tako da dolazi do tektonskih poremećaja na regionalnom tržištu. Nekada su ti radnici slali devizne doznake svojim porodicama u domovini, a danas odlaze čitave porodice, tako da će poreski sistemi ovih naših zemalja sve više ostajati bez novca", tvrdi Krivokapić.

 

Domovina - "tamo gdje vam je dobro"

Njemu nije žao što će napustiti domovinu jer kaže da je domovina tamo gdje vam je dobro.

"U društvima koja su otvorenija i liberalnija postoji više šansi za napredak nego ovdje", jasan je mladić iz Herceg Novog.

I Ćalasan misli da neće zažaliti ako ode jer se već jednom vratila u Crnu Goru iz Srbije gdje je živjela 10 godina. Drugi put teško će se odlučiti na takav korak, ali žalosna je zbog nečeg drugog. "Nekad se pitam: kako me ova država ne iskoristi jer želim raditi i imam kompetencije. Pitam se je li moguće da takvi ljudi ostanu bez mogućnosti da razviju svoje potencijale, a puno ih je, ja ih vidim i u svom okruženju", kaže Ćalasan.

Krivokapić poručuje svim mladim ljudima koji ne vide perspektivu u Crnoj Gori, da probaju prodati svoje znanje u inozemstvu: "Ako ste djeca tranzicijskih gubitnika, nemate što tražiti u ovoj zemlji. Nemojte svojim bivanjem ovdje hraniti one koji vas faktički ubijaju."

Ćalasan, pak, ne želi slati poruku drugima da bježe iz Crne Gore. Tvrdi da se ne treba prepustiti beznađu i da svi trebaju raditi i nešto pokušati, bez obzira na okolnosti. Zato poručuje svima, pa i sebi, da nikad ne treba odustajati.

 

Preuzeto sa: https://www.dw.com/hr/s-dvije-diplome-u-d%C5%BEepu-na-posao-konobara-na-kruzeru/a-51090944

PODIJELI

O NAMA

Primorske novine su se prvi put pojavile davnog 13. jula 1972 godine. Uz povremena neizlaženja, konačno su se ugasile 2003 godine, kada je donesen Zakon o medijima kojim je predviđeno da se ne smiju iz opštinskog ili državnog bužeta finansirati štampani mediji (samo štampani, ne i radio i televizijski). Nažalost, uzročno-posljedično, sve male lokalne novine, koje se nisu mogli privatizovati, su nepovratno ugašene. Na tačno 41u godinu od osnivanja se stvorila potreba da se oživi staro ime, i napravi lokalni informativni portal kako za izvor dnevnih informacija, tako i kao internet niša za pitanja biznis preduzetništva redovno obrađujući pravna, turistička i preduzetnička pitanja. Svi saradnici su mali preduzetnici, politički neaktivni.

Mi smo mala sredina koja treba što efikasnije da djeluje zajednički u sve zahtjevnijim uslovima modernog turizma.

Najnovije vijesti

Email obaveštenja

Prijavite se na naša email obaveštenja