Mnogo toga smo svih ovih godina naučili na pragu njihovih domova. Spoznali smo veličinu ljudske samoće koja se u jednom trenu preobrati u najljepši osmjeh dobrodošlice. Spoznali smo svu silinu kojom se čovjek bori da opstane i kako mu je potrebno tako malo da osmisli sebi dan… Dovoljan je jedan poziv, zagrljaj, lijepa riječ… Malo brige. One kojom su svi oni nekad gradili svoje i naše svjetove.
Ono što činimo je mali znak zahvalnosti za sve ono što zaslužuju ti ljudi. Ne zaboravite, mladost je cvijet jednog drušva, starost je njegova kruna. Dostojno je namjestimo na glavu našeg društva… Onako kako oni to zaslužuju.
Za sve njih aplauz, a za Gril "Vila Manojlović" desetka za humanost. A tebi baka Stano, neka je srećan rođendan!
