Tvrđava Mogren i ovoga puta bila je ispunjena do posljednjeg mjesta, a publika je sa velikom pažnjom pratila predstavu koja kroz duhovite dijaloge, prepoznatljive karaktere i savremeno čitanje Goldonijevog svijeta vješto spaja komediju, ironiju i društvenu kritiku. Tokom izvođenja smjenjivali su se brojni trenuci smijeha, dok su glumci sigurnom i razigranom igrom održavali ritam predstave.

Ansambl je za svoje interpretacije nagrađen dugotrajnim i snažnim aplauzom, a posebno je zapaženo bilo to što predstava, iako polazi od motiva Karla Goldonija i Petera Turinija, na samom kraju donosi autorski zaokret. Umjesto da slijedi završetak kakav su oblikovali Goldoni i Turini, rediteljka Tatjana Mandić Rigonat gradi drugačiji epilog, nudeći savremenije i slojevitije čitanje sudbine Mirandoline i ostavljajući publici prostor za novo promišljanje dobro poznate priče.

Takav završetak dodatno je zaokružio predstavu koja otvara pitanja slobode izbora, odnosa moći i položaja žene, potvrđujući da klasici, kada se čitaju iz novog ugla, i dalje mogu snažno komunicirati sa savremenom publikom.

Glumica Katarina Marković je, nakon igranja, izjavila da joj je igranje na tvrđavi Mogren bilo lako i lijepo.

„Nisam bila informisana gdje igramo, znala sam samo da je na otvorenom i u Budvi. Mislila sam da je u pitanju scena Između crkava, gdje smo prije par godina igrali „Balkanskog špijuna”. Ovdje je stvarno božanstveno. Što se same predstave tiče, ja bih je prokomentarisala kao žena čovjek, pošto su i žene ljudi. Mi obično govorimo „čovjek i žena”, a to je pogrešno jer su muškarac i žena, znači i jedno i drugo je čovjek. Turini je manje bio blagonaklon prema Mirandolini, on je prosto pisao komad sedamdesetih godina i malo je kapitalistički. To je rediteljka promijenila, draži joj je bio kraj koji neće biti ni Goldoni ni Turini. Jedan je ostavio na ulici, drugi je udao po ugovoru, Tanja je odlučila da Mirandolina ima svoju volju, bira svoju slobodu i slobodnu volju i nosi svoj brend sa sobom“, kazala je Marković i dodala da komedija nije teža od drame jer je komedija nadžanr.

„Zapravo je komedija žanr koji se igra sa dobrim dramskim uporištem, da bi uopšte bila kvalitetna komedija. Kao i život, vi u nekim najiščašenijim ili najpotresnijim momentima imate i komične reakcije i nekad vam je prva reakcija smijeh, a ne suze. Tako da mislim da je komedija zapravo nadžanr“, kazala je Marković.

Glumac Vučić Perović je otkrio da mu se scena na tvrđavi Mogren mnogo više dopada od scene Između crkava.

„Jako sam zadovoljan scenom. Iako je cijeli dan bila neka zapara u vazduhu, scena je divna. Više mi se sviđa nego da igram između crkava, da se razumijemo“, rekao je on i najavio buduće projekte.

„Trenutno pomažem koleginici Mariji Bergam, ona radi novu predstavu. Usput malo odmaram, imamo još jedno igranje „Mirandoline” u Tivtu 15. avgusta. Od septembra me čeka nova predstava u Narodnom pozorištu u Beogradu. Riječ je o „Sumnjivom licu”, u kom ću igrati Aleksu Žunjića, kog nema puno, ali ćemo ga valjda napraviti da bude efektan.“

Perović je nedavno osvojio Zlatnu arenu za najbolju mušku ulogu na 73. Pulskom filmskom festivalu za lik Dejana u filmu „Oče naš”.

„Jako sam srećan zbog toga, iznenadilo me. Nisam ja nikad u životu razmišljao o tome da ću stvarno dobiti Pulu, djelovala mi je nekako nedostižno. Sama ta činjenica da ste vi u Puli, da imate priliku da gledate film u Areni, nešto je što bih poželio svakom svom kolegi. E sad, još da gledate svoj film, to je tek uzbuđenje. A onda dobijete nagradu, to je mašala.“

Autorski tim, pored Tatjane Mandić Rigonat, koja je zadužena za dramsku i jezičku adaptaciju teksta i izbor muzike, čine i Stefan Savković (kostimografija), Vesna Popović (scenografija), Irena Dragović (kompozicija) i Slavka Nelević (koreografija).

U predstavi, pored Marković i Perovića, igraju i Lazar Dragojević, Goran Slavić, Goran Vujović, Itana Dragojević i Julija Milačić Petrović Njegoš.