Ova godina je značajan jubilej, 60 godina od prvog snimljenog filma Milene Dravić - ’’Vrata ostaju otvorena’’ Františeka Čapa 1959.godine i na samom snimanju Milena Dravić je postala punoljetna. Od tada je snimila oko 170 igranih filmova, odigrala 12 pozorišnih predstava i veliki broj, tv drama, serija i emisija.

Ne treba puno povoda da se napiše knjiga o tako jednoj velikoj glumici. „Ona je i izuzetna ličnost. Znate, kada vidite jednu divu i jednu veliku glumicu i uživo je upoznate , shvatite da je to jedna pristupačna osoba, dobrodušna, srdačna i potpuno vas svojim osmehom razoruža i nemate tremu kada stojite pred tako velikom umetnicom. Ja sam pre više od dve godine predložila filmskom centru Srbije i oni su pokrenuli ediciju monografije koju do tada nisu imala u svojoj bogatoj izdavačkoj delatnosti, prva knjiga je bila o reditelju Goranu Markoviću i evo na moju veliku sreću odštampali su knjigu o Mileni i ono što mi je posebno dragoceno jeste što je knjiga dvojezična – na srpskom i na engleskom jeziku, a knjiga je ove godine prošetala i Kanskim festivalom jer na tim velikim festivalima Filmski centar Srbije ima svoj štand tako da oni ne predstavljaju samo filmove iz tekuće produkcije već i izdavačku delatnost. Budući dvojezična, ko je želeo mogao je da prelista monografiju o velikoj glumici Mileni Dravić koja je 80-te godine na tom istom festivalu u Kanu dobila nagradu, jedina od glumica sa ovih naših prostora.“
Ono što je autorka Anita Panić željela da izbjegne radeći na monografiji jeste anegdotski pristup – da ne bude onoga što ljudi obično vole da čuju šta je bilo zanimljivo na snimanju, šta se desilo iza kamere, željela je da to bude seriozno, ozbiljno djelo u kojem je kroz sedam poglavlja na jedan zanimljiv, ali dokumentaristički i seriozan način ispričana bogata biografija i priča o neobičnoj i sjajnoj umjetnici.
Kada je saznala da se sprema monografija o njoj, sama glumica Milena Dravić bila je iznenađena: „Zar o meni knjiga!Hvala Vam!“ - istakla je autorka Anita Panić: „to može da kaže neko ko je veliki čovek i velika glumica, a tako skromna osoba. Ja sam joj ponela sinopsis knjige da mi kaže da li nešto želi da promeni i ona je meni rekla nešto što me je ljudski dotaklo, rekla mi je –znate, Dragan i ja smo u životu bili skromni ljudi, mi nismo nikad ništa tražili od države, ali evo sad s obzirom na moje duboke godine mogu da izjavim da niko nikada nije napisao knjigu o meni... I naredne dve godine s obzirom na njeno teško zdravstveno stanje bili smo više u komunikaciji preko telefona...I zaista je uprkos teškoj bolesti dala sve od sebe, bila krajnje profesionalna, da pomogne da knjiga bude kako dolikuje ...“
U tekstu koji je sama Milena Drvić napisala za monografiju o autorka Anita Panić ističe da je Mileni bilo važno da pomene sve svoje kolege , ne zaboravljajući ni jednog direktora fotografije, snimatelja, ni jednog reditelja sa kojim je radila tokom šest decenija. Među tako velikim glumcima nema te kolegijalnosti, a ona je bila takva – kolegijalna i voljela je da pohvali mlade glumce, da stimuliše, da ih opušta i nasmije ako je teško snimanje i zato je bila velika glumica i zato su je ljudi voljeli. Na pitanje autorke upućeno Mileni da li ima nešto što bi posebno željela da se nađe u knjizi, glumica je odgovorila: „Znate, mi smo nekada bili velika zemlja i veliki filmski prostor, išlo se na festivale i u Hrvatsku i u Makedoniju ...samo smo prepakivali kofere i stalno smo putovali, meni je jeko važno da o mom stvaralaštvu govore kolege iz regiona“. Autorka je uspjela da dođe do mnogih značajnih umjetnika kao Veljko Bulajić, Milena Zupančić, Mira Furlan, Seka Sablić, Rade Šerbedžija, Goran Paskaljević, Milan Jelić, Želimir Žilnik, Zdravko Šotra i mnogi drugi.
Kurozitet poglavlja posvećenog Mileninoj filmskoj karijeri predstavlja tekst velikog ruskog i holivudskog glumca Olega Vidova, koji je bio Milenin partner u filmu „Bitka na Neretvi“ i koji je nažalost preminuo u maju prošle godine. Iako teško bolestan, što se kasnije saznalo, prihvatio je da piše tekst o Mileni, a vijest o njegovoj smrti stigla je mjesec dana nakon završenog teksta. U tekstovima tih zaista velikih umjetnika sa puno ljubavi i emocije istaknuta je jedna dimenzija ljudskosti ove velike glumice koja je neosporno imala veliku karijeru ali je u životu važno i to da je neko dobar čovjek a Milena je to zaista bila – istakla je Anita Panić.
O Mileni su pisali i ljudi koju su u svom poslu bili iza kamere, što je i samoj Mileni bilo važno. Boris Čakširan, poznati kostimograf u svom je tekstu npr. opisao sljedeće: „Bred Pit kada je bio petnaestogodišnji dečak snimio je svoj prvi film upravo na ovim prostorima, film se zvao „Tamna strana sunca“ reditelja Božidara Nikolića i njegovu filmsku mamu igrala je Milena Dravić. Ja sam uspela zahvaljujući ljubaznosti Kinoteke da pronađem fotografije kostimiranog Breda Pita i Milene iz tog filma i to se nalazi u knjizi, i kada su neki naši glumci bili u Holivudu pitali su Breda Pita da li se seća svoje prve uloge, a on kaže slabo se sećam bio sam klinac, ali sećam se svoje filmske mame da je bila mnogo dobra prema meni. To su neki dragoceni momenti koje sam ja otkrivala o Mileni upravo kroz tekst Borisa Čakširana“ – ali i u svjedočenjima mnogih drugih ljudi iza kamere.
U traganju za materijalom u bibliotekama i arhivima Jugoslovenske kinoteke, Anita Panić je nailazila na brojne zanimljivosti kao i na eksluzivne plakate, a upravo je plakat za film „Bitka na Neretvi“ radio Pikaso bez nadoknade ostajući oduševljen saznanjem o kakvom je filmu riječ. Ova knjiga obiluje ovakvim i sličnim zanimljivim dokumentacijama, kao i tom da su Milena i Dragan za života Jugoslovenskoj kinoteci dali svoj legat, sve nagrade, priznanja, fotografije...
Milena Dravić je uspijevala ostati svoja i u trenucima slave i popularnosti. Među brojnim nagradama treba istaći da je ona najmlađa glumica koja je u istoriji Pulskog festivala dobila Zlatnu arenu, kao i da je nagrađena na Kanskom festivalu. Za nju je bilo važno biti pošten u poslu i imati pošten odnos i nije teško glumiti, treba trajati : „Milena je trajala 60 godina svoje karijere sa puno problema i odricanja u privatnom životu, ali to nešto što pretpostavljam pripada svim glumcima koji vole ovaj posao i to rade sa puno ljubavi i strasti, to je taj profesionalni odnos prema glumi, nešto što ne dozvoljava nikakvu privatnost i dugu patnju, nego kad izaćete na scenu vi morate da budete samo glumac.“
Anita Panić je i autorka monografije o Petru Kralju, a kako odabira glumce o kojima će pisati, na način kao što je pisala o Mileni kao velikoj glumici, ali o njoj kao o humanom i dobrom čovjeku: „Po meni je taj odnos da neko nije samo veliki glumac, jedan od putokaza da radim ove knjige, bio važan da biram ljude koji su ne samo veliki umetnici, već negde onako po hrišćanskim kanonima ljudi vredni pažnje, da su dobri ljudi“.

Emotivno obojeno veče prisjećanja na veliku Milenu i promociju knjige o njoj bilo je upotpunjeno nizom detalja i nepoznanica iz života i karijere dive i ova monografija „Milena Dravić ili ključ snova“ je u izvjesnom smislu ključ uspješne profesionalne ali i ljudske karijere.
Anita Panić je karijeru započela na Radio Beogradu kao autor emisija iz kulture , pisala je kratke priče i scenarija za radijski program. Radeći više od dvije decenije na Televiziji Beograd kao televizijski urednik , scenarista i reditelj, realizovala je više od stotinu dokumentarnih emisija i filmova, za koje je nagradjivana na medjunarodnim festivalima. Pisala je feljtone za dnevne novine , desetine tekstova za časopise, filmska scenarija.Autor je nekoliko dramskih tekstova. Anita Panić je takodje autor i monografije o poznatom glumacu Petru Kralju u izdanju Službenog glasnika. Član je Udruženja filmskih umjetnika Srbije, živi i radi u Beogradu kao slobodni umjetnik.