Na susjednoj parceli planirana je i započeta izgradnja objekta koji je, prema izdatim urbanističko-tehničkim uslovima, postavljen praktično uz postojeći osmospratni stambeni objekat, prateći gotovo istu liniju fasade i terasa. Takvo urbanističko rješenje u potpunosti zatvara pogled, narušava osunčanost i prirodnu ventilaciju, ugrožava privatnost i predstavlja drastičan primjer nehumanog stanovanja, bez obzira na to što je formalno zasnovano na važećem planskom dokumentu.

Stanari su još prije tri mjeseca upozorili Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Upravu za inspekcijske poslove – građevinsku inspekciju i Sekretarijat za urbanizam Opštine Budva, tražeći da se preispitaju urbanističko-tehnički uslovi i zakonitost takvog rješenja. Međutim, nijesu dobili suštinski odgovor. Umjesto toga, Sekretarijat za urbanizam se proglasio nenadležnim i predmet proslijedio Komunalnoj inspekciji Budva, iako je jasno da ta inspekcija nema nadležnost nad pitanjima urbanističkog planiranja. Na taj način je, po ocjeni stanara, samo kupljeno vrijeme i izbjegnuta odgovornost, dok je gradnja nastavila da se odvija.

U međuvremenu, situacija je dodatno eskalirala. Na susjednoj parceli započeti su radovi dubokog iskopa za objekat sa dvije podzemne etaže. Postojeći stambeni objekat stanara fundiran je na temeljnoj ploči, u tlu loših geomehaničkih karakteristika, sa stalno visokim nivoom podzemne vode, koja često prodire u podzemnu etažu zgrade, a dno temeljne jame susjednog objekta je planirano na značajno nižoj koti..

Prema pravilima građevinske struke, izvođenje dubokog iskopa u neposrednoj blizini takvog objekta, pri čemu je dno iskopa znatno niže od nivoa temelja postojećeg objekta, nosi ozbiljne rizike: slijeganje i naginjanje objekta, gubitak bočne potpore tla, ispiranje sitnih čestica zasićenog tla, pa čak i urušavanje temeljne jame. Takvi scenariji mogu imati direktne posljedice po stabilnost objekta i bezbjednost ljudi.

Stanari ističu da su sada dovedeni pred svršen čin – da se, zbog nečinjenja institucija u ranijoj fazi, problem urbanističkog planiranja pretvorio u potencijalni problem bezbjednosti i sigurnosti života. Zbog toga su se ponovo obratili građevinskoj inspekciji zahtijevajući hitan nadzor, a paralelno su podnijeli i zahtjev Zaštitniku ljudskih prava i sloboda (Ombudsmanu) da ispita ćutanje administracije, izbjegavanje nadležnosti i povredu prava građana na dobru upravu.

Stanari poručuju da ne traže ništa mimo zakona, već da institucije rade svoj posao na vrijeme i odgovorno, kako bi se spriječile moguće teške posljedice po ljude i imovinu.

„Ako se i pored svih upozorenja ne reaguje, postavlja se pitanje ko će snositi odgovornost ukoliko dođe do oštećenja objekta ili do katastrofe, poručuju stanari i apeluju na nadležne organe da hitno reaguju dok još nije kasno.