Izvedena su djela savremenih autora Senada Gačevića i Dušice Kordić, kao i tradicionalne narodne pjesme u aranžmanima Nikole Vučkovića. Među njima, posebno mjesto zauzele su svjetske premijere kompozicija “Još ne sviće“ za violinu i klavir i “Čobanine, lijepa đevojko“ za glas, violinu i klavir. Publika ih je nagradila dugotrajnim aplauzom, a izvođači su se na bis vratili trećim aranžmanom pjesme „Još ne sviće rujna zora“.

Pored ovih kompozicija, izvedena su i djela “Largo“, “Balada o maslini“, “Il’ je vedro“, “Primorkinja“, “Oj, vršuto“, “Majka je Maru“, “Нежнее нежного“, “Poljem se vija“, “Te dua“, “Rumunska rapsodija“ i “Ave Maria“.

Dušica Kordić je, govoreći o izboru programa i nazivu koncerta, istakla da je riječ o fuziji stilova i načina izvođenja vezano za gusle, violinu i klavir.

“A program smo birali zajedno, pola-pola, s tim što je Nikola imao zadatak da uradi aranžman za klavir i u odnosu na njegov aranžman za klavir, ja bih radila aranžman za violinu i gusle.“

Na pitanje čija je omiljena pjesma „Još ne sviće rujna zora“ koja je izvedena ukupno tri puta u različitim aranžmanima, Kordić je istakla da je ona najviše voli.

“Ja, definitivno. Nikoli je mnogo tužna. I meni je tužna, ali ja mnogo volim”, kazala je Kordić i dodala da uvijek dobiju ozbiljan aplauz nakon koncerta.

“Osjeti se kad je muzika zabavnog karaktera, osjeti se kad neko izvodi ozbiljnu muziku, to su nekako ozbiljni aplauzi. I sviđa mi se ta svečanost i ta odmjerenost prilikom aplauza. Nema dovikivanja, publika je uvijek skoncentrisana, mirno sluša, tako da nam je to isto jako bitno. A prostor je izuzetan. Svaka crkva ima dobru akustiku i to je velika stvar za izvođenje… kad se napuni, onda to potpuno dobije drugu dimenziju i drugu konotaciju.“

Milica Lalošević je objasnila kako je došlo do njenog uključivanja u dobro poznati duo Vučković-Kordić.

“Dugogodišnji smo prijatelji, kolege, kumovi, tako da ništa nije čudno da se večeras nalazim na sceni sa ovim sjajnim muzičarima i zaista mi je bilo uživanje. Moram da priznam da je moj uticaj na program bio minoran. Dakle, profesor Senad Gačević, kompozitor, čije sam kompozicije izvodila, je ponudio svoje kompozicije koje sam, naravno, prihvatila i sa zadovoljstvom vam ih otpjevala večeras.“

Nikola Vučković je istakao da mu je omiljena pjesma “Čobanine, lijepa đevojko“.

„To su slušaoci vjerovatno mogli da čuju u odnosu na aranžman koji sam uradio, da je to ipak moja omiljena crnogorska pjesma, definitivno. Ja sam je napravio kao svojevrsni triptih… početak gdje pjeva Dušica, pa onda dio sa violinom i zatim ona završnica gdje Milica ulazi u posljednjoj strofi.“

Govoreći o svjetskim premijerama koje su izvedene na ovom koncertu, Vučković je kazao da je veoma zadovoljan.

“Zadovoljan sam naravno i sa muzikom profesora Senada Gačevića… on je ispratio moje kompletno odrastanje. Čak i “Baladu o maslini” smo mi kao mladi pijanisti bili u obavezi da izvodimo devedesetih godina na nekadašnjem takmičenju u Baru koje se zvalo “Takmičenje pod maslinom”, a profesor Gačević je specijalno za tu priliku napisao ovo djelo, ali je tada prilagodio dječijem uzrastu. Moram da se našalim da nikad nisam dobio tu specijalnu nagradu koju je on tada dijelio, ali se nadam da večeras jesam.“

Publika je nakon bisa pozivala muzičare da dodatno sviraju, a Vučković je objasnio zašto je jedan bis bio dovoljan.

“Nismo izašli na bis zato što bi bilo previše i nismo htjeli da rušimo koncepciju “Music of Stones”, muzike kamenja, to jest našeg podneblja… bilo je svega i nadam se da se ljudima dopalo.“

O saradnji sa Gradom teatrom dodao je:

“Veoma sam zadovoljan saradnjom kao i uvijek. Direktorica Milena Lubarda Marojević uvijek izlazi u susret kad god ima nešto korisno i novo da se čuje, ona je tu da podrži. Tako da sve pohvale i čestitke festivalu.“

Među prisutnima u publici bio je poznati kompozitor Senad Gačević, redovni profesor, a u jednom znacajnom periodu i dekan Muzicke akademije na Cetinju i nekadašnji selektor muzičkog programa Grada teatra. On je naglasio da je izuzetno zadovoljan izvođenjem njegovih djela na sinoćnjem koncertu.

“Ovo nije moj prvi susret sa njima. Nikola je davno bio moj student i u međuvremenu smo sarađivali na više različitih stvari. Tako da je ovo jedan, da kažem, produžetak dugogodišnjeg poznanstva i prijateljstva. Radi se o odličnim izvođačima koji su referentni za Crnu Goru i malo šire, tako da ja nisam se miješao uopšte,“ rekao je Gačević te istakao je da je kompoziciju čuo prvi put upravo na koncertu.

“Obično autor dođe pa bude na probama, ali je povjerenje toliko da nije bilo potrebe i vjerovatno bih ja nešto i pokvario da sam bio tu. Oni su svirali i pjevali jako dobro.“

Gačević je podsjetio da je nekada bio selektor muzičkog programa Grada teatra te da i dalje prati festival.

“Pratim zbivanja u Budvi, dobijam informacije, dobijam snimke, tako da sam potpuno upoznat. Pored toga što sam bio selektor prije više od 20 godina, ja se sjećam i osnivanja Grada teatra. Sad više ne znam koliko, ali jedno četrdesetak godina ima. Sjećam se odlično i početaka, i sjećam se i neke skepse koja je postojala tada. Grad teatar je ozbiljan, veliki i vrlo referentan festival. Baš i u ovoj godini sam imao izvođenja na mnogo mjesta u Evropi, van Evrope, ali mi je uvijek vrlo važno da kompozicije budu izvedene na Gradu teatru. Ovo je moja volja prema Gradu teatru. U međuvremenu je bilo još nekoliko izvođenja u prethodnim godinama. Na nekima sam bio, na nekima nisam bio, ali kažem, ta veza postoji i nadam se da će postojati i ubuduće.“

Osvrćući se na stanje muzičke scene u Crnoj Gori, sa akcentom na savremenu muziku, Gačević je rekao da je riječ o vrlo kompleksnoj temi.

“Prije skoro 50 godina muzički život u Crnoj Gori izgledao je znatno drugačije, znatno slabije. U međuvremenu su osnovane institucije koje su bile ključne za razvoj poput Muzičke akademije, Muzičkog centra i danas imamo mnogo odličnih izvođača, kamernih ansambala i novih inicijativa. Izvođači su počeli ne samo da sviraju, nego i da smišljaju muziku. Zato smo čuli vrlo uspjele radove. Pored 67 kompozitora različitih generacija, diplomiranih kompozitora sa najtemeljnijim obrazovanjem, imamo jednu vrlo dobru scenu.“

Prema njegovim riječima, generacije koje dolaze poslije njega “ozbiljni su autori čija djela se mogu mjeriti ne samo sa onima iz regiona, nego i šire, što je prvi put u istoriji Crne Gore“.

“Ostaje nada da će ih biti i više, da ćemo svi zajedno više raditi i napraviti jednu ozbiljnu literaturu u Crnoj Gori, sa vrlo različitim stilovima i personalitetima, i tako jednu vrlo bogatu, živu scenu. Ima naravno i problema, ali to nije za ovu priču”, kazao je Gačević.