„Priča počinje kao stotine drugih priča: majka, otac i jedan sin. Godinama, možda oduvijek, u toj porodici niko nikome nije znao da uputi iskrenu riječ. Sada je sin porastao, otišao da živi što dalje, ponekad ih obiđe, jer ih voli, jer su mu potrebni, jer se nada da će ovoga puta doći i ta iskrena riječ. Roditelji, takođe, vole sina, a voljeli bi ga još mnogo više, samo kad bi znali u čemu je greška, koji je razlog i ko je krivac što im dijete nije „kao sav normalan svijet“...

Zašto biste predstavu gledali?

"Možda u mojim tišinama pronađete ono neizgovoreno u svojim porodicama, u mojim dilemama možda prepoznate sopstvene crvene linije, a u mojoj iskrenosti možda propitate svoju spremnost za novo vreme koje je već stiglo.“

Patrik Lazić, reditelj