Print this page

Vijenci nad morem - Blog Stefana Grlomana

 

Zaleđe opjevane i proslavljene obale Boke i Paštrovića čini ništa manje zanimljiv lanac - vijenac planinske oblasti koji se nadvija kao zaštitnik i pratioc, svjedok života kraj mora.


Neprekinuti lanac koga zovemo jadranskom transverzalom uzdiže se od Orijena na Zapadu koji je i najviši masiv u cijelom ovom Dinarskom dijelu, pa nastavlja u jugo - istočnom pravcu “iza” Boke, preko Krstača, Sozine, Sutormana, Rumije i na kraju do Lisinje... Dakle cijelom dužinom naše obale. Najviši vrhovi su na početku i na kraju, Zubački kabao na Orijenu od 1894 m i vrh na Rumiji 1595 m , u središnjem dijelu visine malih ciljnih “tačaka” variraraju od 700 m do 1100 m nadmorske visine što je idealano za pješačenje turističkim ekspedicijama, ali i za sportske aktivnosti kako rekreativaca tako i profesionalaca jer staze obiluju nebrojanim izazovima i usponima pod velikim nagibom... Početni dio od mora do prvog izabranog vrha je i najzahtjevniji - konstantan uspon u kome se savlađuje najveća visinska razlika, dolazi do promjene vazduha, ubrzanja pulsa... Stoga hod po samoj planini predstavlja neki vid odmora i “nagrade” za prethodno urađeno. Da bi se prepješačio ovaj vijenac potrebno bi bilo i do 10 dana dobro opremljenim avanturistima koji bi tokom puta i spavali u nekoj od planinskih kuća ili manastira.


Zadržao bih se ovom prilikom na samo jedan dio, neiscrpnu oblast Paštrovića.
Zaleđinu Paštrovića čuva mala “sveta gora”. Nevjerovatno je da se na tako uzanom prostoru od potoka Babin vir na istoku do Kufina - po nekim izvorima još od Austije modifikovana riječ “con fine” (sa krajem ), što bi predstavljalo zapadnu granicu carstva, nalazi čak 6 manastira ( Gradište, Reževići, Praskvica, Rustovo, Duljevo, Vojnići ) i oko 50 crkava.


Na najvećem broj uzvišenja - istaknutih mjesta kao svetionici nalaze se crkve, tako nad samim naseljem Sveti Stefan koje se može nazvati središtem paštrovske oblasti, stoji crkva Svetog Save. Isto tako je i na prvom brežuljku do toga crkva Sv. Neđelja, pa nadalje Sv. Nikola, Sv. Jovan, i tako redom... Može se reći kako je putovanje kroz ovaj kraj određeno vjerskim - duhovnim putokazima! Crkva Sv. Save kod izvorišta Mrtvice kao i manastir Rustovo mjesta su koja stoje na zemlji velikog stradanja. Priče koje traže jedno posebno poglavlje - i ono što je najvažnije treba ih čuti upravo tamo od monahinja koje sa Božijom ljubavlju čuvaju sveti mir duboko u planini. Manastir Rustovo je zdanje iz snova, sakriveno blago kojeg treb otkriti i obogatiti svoj život. Stradalna mjesta na kojima se obnavljaju život u vjeri!


Sa tih visina bolje vidimo i razumijemo obalu koji smo devastirali, imamo šansu da popravimo. Kao i šansu da koristimo na pravi način blagodeti prirode i kulture koja nam je ostavljena u amanet - u kojoj možete svaki dan birati drugu početnu i ciljnu tačku.
Organizovanje pješačkih tura u kojima bi crkvama “dolazio” narod i gdje bi se o svakoj rekla koja riječ dala bi novu dimenziju - jer istorija je živa kada se o njoj govori. Jedno je sigurno, ovakav vid turizma trajao bi i van naše oficijalne sezone i ne bi imao problem sa tim što ponuditi i što pokazati, za istinski obilazak potrebno je prilično vrijeme koje bi međutim bilo dinamično i predstavljalo zadovoljstvo za pamćenje.


Sezona bi trajala i zimi, jer svaki suvi dan je atraktivan za promjene nadmorske visine u kojima doživite da prođete kroz nekoliko godišnjih doba u par sati, da ugazite čak i u snijeg, tu u neposrednoj blizini, tek nekih 1000 m vazdušne linije od mora. Proljeće je doba kada možete birati i ići u izlasku sunca, u podne, u zalasku - gotovo cijeli dan je na raspolaganju. Ljeti, zbog vrućina najbolji su rani odlasci koji završavaju već oko 9 h - 10 h.
Slike, boje i mirisi života se ožive u svakom onom ko zavoli ovakav vid rekreacije. PriRODa, naROD, RODitelj, sve je to ROD od prirode. Dobije se izoštren osjećaj za manifestacije prirode - najljepši dar od Boga. Čovjek izvučen iz prirode je izvučen iz konteksta!


Postoji jedan stari kameni zid, na kome sam uočio prirodni mural. Čitava površina zida je od nekoliko nijansi zelene boje. Nad njim se nadvilo pozamašno stablo i široka krošnja bora, koji je puštao polen u rano Proljeće. Danima je lila kiša uz jak vjetar, tresla je polen i navlačila ga - piturala na zid. Tako je nastao prirodni mural - manifestacija prirode.


Obojte se prirodom i ljubavlju.

 

 

 

PODIJELI

Tagged under