Blog Stefana Grlomana: Kratka istorija

Sve je bilo, sve je prošlo


Nisam prvi kojem je ovakva “mogućnost” zagolicala maštu. Naime, možda smo već mogli da zapisujemo “sve” na hard diskovima, mikro čipovima, cd-ovima itd. Možda smo mogli nekada, a onda je nestala struja čovječanstvu, u međuvremenu do nastanka Tesle i novog dolaska stuje ljudi su pisali na kamenu – i dakako one poruke na piramidama, uklesane za vijek vjekova imaju kosmičku težinu, simbolizuju planetu Zemlju kao kamen u universumu, kamen sa porukom. Svaki današnji “fajl” je ograničen vremenom, memorijom računara, a na kraju i black outom – nestankom struje. Sa tim u vezi ne bih ni one crteže u pećinama uzimao za neozbiljne – ozbiljno je vrlo prije svega to koliki trag nose, u koje doba sežu. Nesaglediva moć zapisa – crteža.

Mit

Dozvoliću sebi da nastavim da skačem kroz vremena bez nekih pravila, da istoriju sagledavam kao tok gdje se možeš popeti na izvorište i spustiti se niz kanjon cijelim tokom i diviti se vodopadima – trenucima svijetle istorije, blistavosti čovječnaskog uma – to su na rijeci mjesta bijelih i bučnih životnih – vodenih bravura. Isto tako se sa mjesta uviranja vratiti na izvor, no to je teže, zar ne? Penjati se na planinu, opet, uz kanjon?! E u tome je snaga! Teško je sagledati daleko nazad, pratiti izvore – korijene.

Priča

Istorija nema pobjednika, istorija nije bitka – ona je rijeka, tok! Pokušavaju je branama preusmjeriti, zatvoriti, ugušiti i proglasiti “zvaničnom”, pobjednici… Napraviti od nje vještačko jezero u kome će se kupati nesoji, vještački ljudi – zaustavljeni u vremenu – nevremenu. A mit je tok što se tiho čuje ispod huka vode! Mit koji govorimo sa koljena na koljeno, od uha do uha, šapućemo zabranjeno. Istinu slavimo. A sila hoće da uguši, zabrani, omalovaži, satre, marginalizuje, iskrivi istinu. Zato je i riječ mit oklevetana, kažu mit je lažan, nestvaran. Ne! Upravo je mitsko jedino istinito!

Andrić

“ O priči i pričanju”, tako glasi naslov besjede prilikom dodjele Nobelove nagrade. Nije li nam ovaj genijalac u naslovu poručio nešto? Zar ne bi zvučalo logičnije “O priči i pisanju” ? Poručuje nam Andrić da je on sakupljač mitova! Zato je božanstven u našim očima. A sasvim je običan čovjek. Ambasador kraljevine Jugoslavije u onoj Hitlerovoj Njemačkoj – na samim počecima, doduše – a zar nisu počeci ( rađanja ) i najvažniji? Čovjek koji je imao (ne)priliku da se druži sa prokeltnicima iz “Proklete avlije”, bio je sakupljač mitova.
Mit je nevidljivo ali i najčvršće tlo na kojem stojimo. Zemlja na kojoj mislimo da jesmo i postojimo na kraju nas proguta. Nebo je ono na kojem ustvari (po)stojimo!
Mit ima svoju jačinu. Što duže traje, što više vremena “prevali” time je bolje urezan u čovjeku. Ali je sve je manje onih koji se uspenju uz onaj kanjon i pođu po mit! Rijetki su to. Ostane li samo jedan čovjek koji nosi duboku poruku i čija je snaga duha veličanstevna – taj je Isus, živi znak pored puta – puta vremena. Taj je vodopad. I još neki su kroz istoriju bili Jedan.

Tesla

Guslajte ako ste u New Yorku. Budite svoji da bi vas voljeo New York.. Tesla je uz pomoć gusala odlazio nekoliko vjekova unazad i prevalio okean, Pirineje i Alpe i stizao u svoje krajeve. Dosezao je da vidi junačka vremena i sretao se sa MITSKIM likovima! Muzika – instrument za osluškivanje vremena. Tesla je dakle prolazio kroz vrijeme i prostor sa guslama, a kako ne bi onda njegova struja kroz provodnike…

Brisanje koda

Uništavanje kolektivne svijesti put je ka uništenju mita. Zapravo samo pokušaju uništenja. Kada jednom narodu skupite sve one tihe priče od uha do uha i zapišete ih na fajl – onda ugasite struju i sve mu to izbrišete, onda je on tabula rasa, spreman za novi unos – novi zapis. Stvaranje novog mita, McDonald’s istorije, nike i hamburger povijesti. Ne kažem da je to loše, već samo “kako to ide”. Njeguški pršut neće više biti njeguški jer je sa Njeguša, već će se zvati Njegošev, a na vakumiranom pakovanju biće glava vladike, vladara i pjesnika. Ješćemo Njegoševu butkicu. Znate, naš mit će postati predmet sprdnje, jeftinih prehrambenih proizvoda i kozmetike. Imaćemo pomadadice “kraljica Jelena”. Jer tako hoćemo zar ne?
“Ko na brdu ak i malo stoji” taj je došao po mit! “U pamet se”…

PODIJELI

O NAMA

Primorske novine su se prvi put pojavile davnog 13. jula 1972 godine. Uz povremena neizlaženja, konačno su se ugasile 2003 godine, kada je donesen Zakon o medijima kojim je predviđeno da se ne smiju iz opštinskog ili državnog bužeta finansirati štampani mediji (samo štampani, ne i radio i televizijski). Nažalost, uzročno-posljedično, sve male lokalne novine, koje se nisu mogli privatizovati, su nepovratno ugašene. Na tačno 41u godinu od osnivanja se stvorila potreba da se oživi staro ime, i napravi lokalni informativni portal kako za izvor dnevnih informacija, tako i kao internet niša za pitanja biznis preduzetništva redovno obrađujući pravna, turistička i preduzetnička pitanja. Svi saradnici su mali preduzetnici, politički neaktivni.

Mi smo mala sredina koja treba što efikasnije da djeluje zajednički u sve zahtjevnijim uslovima modernog turizma.

Najnovije vijesti

Email obaveštenja

Prijavite se na naša email obaveštenja