Izložba “Majstor priče i narodni tribun”

Izložba na panelima „Majstor priče i narodni tribun“ čija je autorka mr Božena Jelušić sadrži odlomke iz Ljubišinih pripovijesti, poslovice, pisma, političke stavove govore, ali i autografe, portrete, stare slike i fotografije Ljubišinog scenskog života i ovlašno prati hronološki slijed – od Ljubišinog rođenja do smrti. Božena Jelušić je govoreći o izložbi istakla da je „obilježavanje datuma vezanih za knjigu i čitanje danas možda važnije nego ikada ranije. Poseban podsticaj i obaveza je srećna okolnost da se ti datumi susretnu sa onima koji su važni za naše književno nasljeđe“. Izložba je prevashodno namijenjena mladima, istakla je Jelušić navodeći: „Novo vrijeme i njegovi izazovi, posebno paradoksalna činjenica da se, uporedo sa poplavom štampanih izdanja, kod mladih ljudi gubi poriv za čitanjem, naveli su nas na traženje drugačije forme prezentacije Ljubišinog života i djela. Učinilo nam se da se u lavirintu savremene „vavilonske biblioteke“ moraju i mogu tražiti i različiti načini „pakovanja“ literarnog i istorijskog kanona koji neizostavno treba poznavati. Zato smo se opredijelili za izložbu kao grafički dizajnirani, postmodernistički spoj odlomaka iz Ljubišinih pripovijesti, korišćenih poslovica, pisama, političkih stavova i govora, ali i autografa, portreta, starih slika i fotografija Ljubišinog scenskog života… Smatrali smo da izložbom treba da „uvežemo“ i sve institucije koje se u našem gradu bave čuvanjem građe i valorizacijom djela Stefana Mitrova Ljubiše. One su nam rado ustupile dijelove svoje arhivske građe, potvrđujući da smo, kada su kulturne politike u pitanju, svi na istom poslu i zadatku“.

Autorka izložbe je izrazila nadu da će izložba najbolje komunicirati sa mladima, da će im olakšati da saznaju osnovne informacije ili da dubinski pristupe nekom od problema koje Ljubišino djelo pokreće, te da će bez sumnje otkriti da je po mnogim stavovima Ljubiša naš savremenik.“Ponašali smo se kao ribari koji bacaju mrežu na jato riba i u stanju su da uhvate tek jedan dio. Ali i taj dio svjedoči o cijelom jatu koje u dubinama čeka druge „mreže“ – navela je u zaključku mr Božena Jelušić.
Izložbu „Majstor priče i narodni tribun“ koja je postavljena u holu Akademije znanja i može se pogledati do 7.maja otvorio je dr Predrag Zenović istakavši: „Ako je jezik okvir samorazumijevanja čovjeka, a narodna kultura značenjski i znakovni rasadnik svake stvaralačke individuacije, onda je doprinos Stefana Mitrova Ljubiše za borbu i očuvanje našeg jezika i svih valera nematerijalne kulture koji se kroz njega čuvaju, nemjerljiv i neizostavan“.

Podsjećajući da je Ljubiša vješti demijurg pripovijetke, pripovijesti i pričanja, ali i pravnik i političar najnaprednijih ideja onog vremena, dr Predrag Zenović je nadalje istakao: „Monolit epsko-deseteračke književnosti, kojim je usmena kultura na ovim prostorima davala okvire narodnom stvaralaštvu, trebalo je razgraditi umjetničkom individuacijom tako da se ne uruši duhovno-istorijska vertikala našeg naroda ali da se u prekompoziciji otvore rascjepi za svjetonazore modernog čovjeka. Taj epohalni iskorak dekonstrukcije epskog nasljeđa naše kulture pripao je genijima 19. vijeka: Njegošu i Ljubiši. Njegoš je to učinio metafizičkim i lirskim, a Ljubiša dokumentarnim, pripovjednim i komičkim izrazom. Mnoštvo oblasti duhovnog stvaralaštva koje Ljubiša uvezuje u pripovjedanje i kolaž tekstova njegovih savremenika i prethodnika, predstavljaju neodvojivi dio njegovog prosedea. Njegovo je djelo riznica studija o običajima, vjerovanjima i antropologiji čovjeka ovog prostora, istorijske i jezičke građe, lijepog pričanja i lijepog narodnog jezika. “Po jezičkom kvalitetu i motivima priča” piše Isidora Sekulić “djelo Ljubišino je čista klasika, ovejano duhovno blago”. Ili, kako je o njegovom djelu pisao Ćamil Sijarić – Ljubišino djelo je dževahir, „kutija za dragocjenosti“ našeg svekolikog kulturnog nasljeđa.“

„„Ono što jedan vijek smatra utopijom“, pisao je Ljubiša, „u drugom postaje istina“. Te su se istine i utopije, u nas, mijenjale, kao istorija, kao tragedije i farsa, i opet - kao utopije. U Ljubišinom političkom i poetičkom programu, uočili su njegovi savremenici, najveći grijeh bila je “borba za ravnopravnost naroda, jezika i vjera”. Po tom grijehu Ljubiša je i danas veći Evropljanin od nas. Ljubiša je i Paštrović, i Budvanin i Bokelj i Srbin, i Jugosloven i Sloven koji je spreman da brani „pogaženo pravo i slobodu“. I kada poziva na jedinstvo Srba i Hrvata, te katolika i pravoslavaca, među kojima je neka duša “posjejela kukolj”, i kada na osnivanju Jugoslovenske akademije znanosti u Zagrebu nazdravlja “junakorodnoj Crnoj Gori”, njenom “srodnom narodu koji od bolesti žestoke i umorne strada”, i kada ustaje u ime svoje braće bokeljske, srpske, pravoslavne i slovenske u govorima u Carevinskom vijeću, Ljubiša je dosljedan borac za pravo na svoj jezik i kulturu, zapravo, na svoje biće i identitet. Možda je u tome, sa naše tačke gledišta, ovaj narodni tribun putokaz ili ključ, da u vremenu podjela i netrpeljivosti, ukaže na neophodnost poštovanja drugosti, ali i na mogućnost mnoštva identiteta, koji se ne isključuju već međusobno dopunjuju i obogaćuju. Ili, pak, da bude opomena ovovremenim elitama da “uguše strasti lične i partajične” te da im odluke budu “div i uzor našem dobrom narodu, kojemu više i prije svega “treba primjera zakonitosti i pravičnosti” – kazao je dr Predrag Zenović na otvaranju izložbe.

Predstavljanje izdavačke djelatnosti povodom Medjunarodnog Dana knjige i autorskih prava

O izdavačkoj djelatnosti Narodne biblioteke koja je za godinu ostvarila impozantan rezultat, govorili su mr Božena Jelušić, predsjednik Savjeta JU Narodna biblioteka Budve – dr Predrag Zenović, zatim Stanka Stanojević, lektorka i urednica izdanja, kao i autori objavljenih djela.
Mr Božena Jelušić smatra da je nakon toliko priče o autorima bilo prirodno da Biblioteka konačno progovori nešto o sebi, tj. što Narodna biblioteka Budve u ovom gradu radi. „Mislim da nije bilo boljeg načina da se pokaže šta sve jedna institucija može, nego da između dva Dana knjige, prošlogodišnjeg i ovogodišnjeg, ova biblioteka objavi devet izdanja: „Tragovima ljepote“, knjiga eseja Miša Gaćinovića, objedinjena knjiga sjećanja „Zapisi i pričanja“ Miroslava Luketića, „Personalni karusel“ – zbirka poezije Sandre Đurbuzović, Marije Krivokapić, Katarine Sarić i Stanke Rađenović Stanojević, „Zapisi iz budvanskog kraja“ - etnoistorijski, Vlada Duletića, „Od vode i kamena do priče i pričanja“, izdanje na engleskom jeziku zbirke priča po motivima legendi iz našeg kraja Zorice Joksimović, „Po rubovima teksta“, zbirka eseja jednog od vodećih crnogorskih prozaista Dragana Radulovića, „Zevs u budvanskom kazinu“ Borisa Jovanovića Kastela, jedinog koji nije Budvanin ali koji kao mediteranski pjesnik u svojoj poeziji ima sve toponime našega kraja i „Vertigo“ – poetska zbirka Krsta Vukovića, kao i zbornik dječijeg stvaralaštva „Male morske pjesme i priče“.Zbog ovakve svoje izdavačke djelatnosti Narodna biblioteka Budve je pozvana i na Međunarodni sajam knjiga u Podgorici da predstavi čak tri svoja izdanja što je apsolutna rijetkost u crnogorskim prilikama, jer se narodne biblioteke ovime ne bave. One od svojih sredstava često ne mogu ili ne vide baš u tome neki svoj pravac da se bave i izdavačkom djelatnošću“.
Jelušić je naglasila da građani Budve imaju potrebe za kulturnim dešavanjima tokom čitave godine i zbog toga je važno da kulturne institcije djeluju na proaktivni i svestraniji način. Iako u situaciji sa manje zaposlenih nego što je standardima predviđeno, potrebna radna snaga dobija se najkvalitetnijim kadrovima koji su osposobljeni da se bave onim što 21. vijek traži; znači digitalnu, informacionu, medijsku pismenost- istakla je Jelušić. Posebno treba istaći ono što Narodna biblioteka Budve radi, a biblioteke inače ne rade, to su radionice: radionica kreativnog pisanja, radionica stripa i ilustracije, novinarska radionica, a u pripremi je i radionica čiji će cilj biti da pomaže djeci sa smetnjama u govoru.
Božena Jelušić je nabrojavši sve aktivnosti Narodne biblioteke Budve nastavila priču u pravcu što je zapravo biblioteka budućnosti: „Biblioteka budućnosti se više ne može baviti onom definicijom pismenosti kao čitanje, pisanje, govorenje...nego je ona mjesto na kojem je potrebno da se dobijaju digitalni podaci, da nam pruža repozitorijume i baze podataka, da pomaže učenicima u izradi seminarskih, diplomskih i raznih radova; bibliotekar je u svim velikim univerzitetskkim centrima važniji od profesora, jer on ima sve te magistrale djelovanja koje su mnogim učenicima i studentima potrebni. Biblioteke budućnosti su multimedijalne biblioteke; one prosto nisu više samo kultura knjige, nego kultura video i medijskog zapisa i one polako prerastaju u društvene institucije: uvijek imaju širokopojasni internet, pružaju građanima u mnogim zapadnim zemljama pomoć u izradi prijava za poreze, imamo sve više onlajn poslovanja, plaćanja računa...sve to biblioteka treba da pruži, jer ko je taj ko treba da edukuje građane i pomogne im da stigne do institucija koje su mu potrebne ako to ne može da dobije u biblioteci. E, ova je biblioteka nekim čudom to osjetila i oni to već rade kroz radionice, kroz razne usluge koje pokušavaju da pruže građanima“. Na kraju je Božena Jelušić zaključila da je Narodnoj biblioteci Budve za djelovanje i rad potreban mnogo veći prostor kojeg za sada nema.
Predsjednik Savjeta JU narodna biblioteka Budve, Predrag Zenović je istakao da je Biblioteka pokazala da je jedna institucija kulture koja umije da bude središte kulturnog života, ali i prostor tog jednog cjeloživitnog obrazovanja. „Taj pravac kretanja Biblioteke ka inkluziji određenih grupa, ali takođe i edukaciji najmlađih i vraćanje knjizi i pismenosti uopšte jeste jedan od prioriteta biblioteke. Bogatstvo izdavačke djelatnosti pored toga što ono na neki način spada u zakonsku obavezu, ali ne samo zakonsku obavezu već se ovdje govori o ogromnoj motivaciji direktorice Baljević i svih zaposlenih da se upriliče sva ta izdanja, da se da prostor našim sugrađanima i da oni na aj način stvaraju i razvijaju dalje zavičajnu zbirku. Prvo što pada u oči je velika raznolikost poetska, stilska, , poetička...svih izdanja koja je upriličila biblioteka i koja zapravo govore o tome koliko je u kulturnom smislu produktivna naša zajednica i ja vjerujem da će na tom tragu biti i budućnost rada u biblioteci.“
Urednica i lektorka izdanja narodne biblioteke Budve, Stanka Stanojević govorila je o dosadašnjim izdavačkim rezultatima i predstavljanjima, kao i planovima. „Neposredan povod da se predstavi izdavačka djelatnost biblioteke, je bio i taj što ćemo na ovogodišnjem Sajmu knjiga u Podgorici predstaviti čak tri svoja izdanja: eseje Dragana Radulovića „Po rubovima teksta“ (9.maja na Sajmu), poetsku koautorsku zbirku četiri autorke „Personalni karusel:šizofrena zbirka“ (11.maja) i poetski „Vertigo“ Krsta Vukovića (14.maja). Takođe, tri poetske zbirke smo poslali i prijavili na konkurs za književnu nagradu Risto Ratković“. Stanka Stanojević je u najkraćem predstavila sva dosadašnja izdanja Biblioteke i obrazložila princip kojim je rukovođena izdavačka djelatnost: „Princip kojim se JU Narodna biblioteka Budve rukovodi prilikom odabira autora i knjiga koje će publikovati je princip zavičajnosti; bilo da su autori porijeklom iz Budve, bilo da žive i stvaraju u Budvi ili pak da pišu o Budvi inspirisani njome ili da su toponimi u njihovim djelima u vezi sa budvanskim krajem.“

Pisac i istoričar dr Miroslav Luketić je istakao da , kada je riječ o izdavačkoj djelatnosti, koja za sada teče spontao, trebalo bi oformiti redakciju i biblioteke, kao npr.biblioteka poezije, biblioteka zavičajna itd. Trebalo bi da postoji organ meritornih ljudi koji će odobriti da li će knjiga biti štampana. Takođe, on smatra da se ne treba zadržati samo na budvanskim autorima.
izlozba.jpgizdavastvo.jpg