„Ciklus „Dodir samoće” sastoji se od četrnaest skulptura u kombinovanoj tehnici, nastalih u periodu poslije teških životnih događaja koji imaju snažan uticaj i potresaju čovjeka. Proces stvaranja bilo kojeg umjetničkog djela vezan je za samoću. U tim trenucima svu gorčinu i tugu umjetnik pretvori u energiju koja je neophodna za stvaralaštvo. Marko poput prirode, koja iz zgarišta stvara nove izdanke sa najljepšim pupoljcima, uspijeva da svoju nedaću i bol pretoči u umjetnička djela. U njegovim djelima možemo osjetiti jačinu potresa koji su u njemu izazvali teški životni trenuci. Njegove skulpture su poput velikog praska, koji je iz velike destrukcije i uništenja stvorio nove svjetove, koje možemo vidjeti na noćnom nebu kako svjetlucaju čarobnom svjetlošću. Markove skulpture u svom arhaičnom crnilu u sebi nose oblike sfera, prelijepih i raznolikih, baš kao nebeska tijela u univerzumu. One predstavljaju onaj pupoljak koji priroda stvara u zgarištu. Ti idealni i prečisti oblici nisu slučajno smješteni u ovom zgarištu koje predstavlja nedaću koja ga je zadesila. One simbolizuju svjetlost na kraju tunela. Veza između ovih oblika je dodir, mala nit, koja dijeli radost i tugu, život i smrt. Nit koja daje vjeru, u ono bolje što dolazi i motiviše čovjeka. Marko na veoma promišljen način koristi vezu između svjetlosti i tame, u cilju ostvarivanja veoma originalne skulpturalne poetike. U njegovim radovima crna, nagorjela stabla, odražavaju energičnu snagu, snagu kojom Marko poput Sizifa penje svoju kuglu kao kamen prema vrhu.”

Marko Đurović je završio Srednju likovnu školu „Petar Lubarda” smjer – Likovni tehničar na Cetinju, diplomirao  na  FLU Cetinje: specijalističke akademske studije – smjer vajarstvo. Učestvovao je na više kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu.