Reditelj Andraš Urban, o predstavi kaže: „Mi smo krenuli od Kapitala sa izrazitim ciljem da pojasnimo određene termine i pojmove, da ne govorimo više u vazduh, već da nam bude jasno o čemu govorimo, da odredimo taj prostor, koji bi nazvali nekim našim životom u savremenom svijetu. Čovjek se bavi preispitavanjem, ne lokalno, već u vremenu u kom postojimo. Stvarnost je samo inspiracija. Smisao svake umjetnosti je da dovodimo u pitanje sebe i određene pojmove. Predstava govori o brutalnim stvarima. Ekonomisti kažu da kapitalizam nije dobar, ali da ne postoji bolji sistem. Mi nismo naučno društvo koje nalazi rješenja, ali baš kada dovodimo u pitanje neke stavove dolazimo do istine. Ovo nije priča o Jugoslaviji. Ta priča se, kao i ona iz 1918., 1945. završila u krvi. Mi to stalno imamo u istoriji. To je lažni mit Balkana, biću intiman, toga mi je dosta. Mi se mažemo tom krvlju kao da je to naš folklor. Prihvatamo demagoške neistine koje nam se plasiraju kao funadamentalnu istinu. To se čini uglavnom na račun ugroženosti.”
Dramaturg predstave Vedrana Božinović je izjavila: “Teško je transponovati roman na scenu, a Kapital, činilo mi se gotovo nemoguće, jer je to jedno zamršeno klupko raznoraznih pojmova, od ekonomske do društvene teorije i treba naći nit, koju će čovjek povući, ali tako da se sve razmrsi. Mnogo niti sam vukla, ali zapravo sam uvijek znala, treba krenuti od toga A gdje je tu čovjek? Marks piše o tome, u svakom poglavlju, bilo da piše o radu, novcu, akumulaciji, ispod tih zamršenih redova i brojki, pita- Gdje je čovjek? Postavljam to pitanje od devedesetih. Pola svog života živim u društvu za koje kažu da se zove tranzicija, u njoj smo zarobljeni. Gdje je čovjek u Crnoj Gori? Radimo u ovoj zemlji. Šta se dešava sa ovim mladim ljudima? Oni nisu živjeli u socijalizmu. Mi jesmo. Socijalizam smo srušili nacionalizmom. Prvobitna akumulacija kapitala desila se kada smo ubijedili ljude da će im biti bolje, ako se vratimo unazad. Mi klizimo unazad. Ova predstava postavlja i pitanje- Gdje ćemo se zaustaviti?“
Režiju, adaptaciju i vizuelni izgled je uradio Andraš Urban, dramaturgiju potpisuje Vedrana Božinović, kompozitor je Irena Popović Dragović, kostimograf je Lina Leković.
U predstavi igraju: Jelena Laban, Jelena Šestović, Stefan Vuković, Pavle Prelević.