Povelja je ustanovljena 2017. godine, a žiri koji su činili predsjednik Radomir Uljarević, Mila Baljević i Zelidrag Nikčević odlučili su da ovogodišnji dobitnik bude upravo gospodin Danojlić.
U obrazloženju nagrade predsjednik Uljarević je podsjetio da je prije četvrt vijeka na ovom istom mjestu gostovao upravo Milovan Danojić i da je to tada bio kulturni događaj godine u Crnoj Gori.
„Istorija se ponavlja i ja mislim da je i ovo veče kulturni događaj godine u Crnoj Gori, zato što je Milovan Danojlić jedan od najvećih srpskih pisaca svih vremena, a vjerovatno i najveći živi srpski pjesnik. Milovan Danojlić, prisluškivač večitog zbivanja, kako on sam za sebe kaže, pisac je bogatog opusa, višestruko obdaren, ostvaren u različitim književnim vrstama, u svekolikoj žanrovskoj razuđenosti, ne samo kao pjesnik, već i kao prozni pisac, esejista, prevodilac, publicista, imajući uvijek dvije perspektive, onu zavičajnu i onu koja je uzrokovana odlaskom iz zavičaja, budući da on zivi u Poatjeu i u zavičaju“, kazao je Uljarević.
Kako je istakao, Danojlić je ušao u knjiezevnost sa stihovima, ali su njegovo pjesničko iskustvo i rukopis vidljivi i u prozi, i u esejima, člancima, prepunim nadrealističkog humora, satire i ironije.
„Piše i za djecu, sa jasnom sviješću o takozvanoj naivnoj pjesmi. Knjige „Jedan vek dečije knjizevnosti“ i „Rasprava o naivnoj pesmi“ spadaju u najvažnije rasprave o poetici u srpskoj književnosti. Pjevajući o prirodi pjesnik se obraća različitim oblicima naivne svijesti. Njegove knjige, među kojima i prozne knjige „Kako je Dobrislav protrčao kroz Jugoslaviju“ i „Dragi moj Petroviću“ prevođene su i objavljivane u inostranstvu sa ogromnim uspjehom. Njegov petodecenijski dnevnik čitanja i tumačenja poezije i portretisanja pjesnika objavljen je pod nazivom „Pesnici“. Danojlić je preveo Bodlera, Klodela, Paunda, Jejtsa, Brodskog, Siorana i velike druge pjesnike, filozofe i mislioce. Preveo je i veliki broj knjiga koje su u samom vrhu svjetske književnosti za djecu. Milovan Danojlić neprestano brine brigu o narodu i kulturi kojoj pripada, o sudbini naroda i jezika, književnosti, o duhovnom nasljeđu, ali sve to sa punom posvećenošću i spremnošću da razumije sebe kako bi razumio i svijet oko sebe, u neprekidnom suočavanju sa samim sobom i sa tim svijetom“, rekao je Uljarević, uz napomenu da nas autor u preobimnom djelu, kroz tu svoju brigu, upućuje na punu odgovornost za mišljenje, te da je njegov cjelokupni opus putokaz kako da i mi sami postanemo prisluškivači večitog zbivanja.
Gospodinu Danojliću Povelju i medalju uručio je predsjednik Savjeta za kulturu Opštine Budva, dr Predrag Zenović.
„Meni je pripala ta čast da uručim ovo značajno priznanje koje nosi ime po slavnom Paštroviću koji je živio početkom 16. vijeka, despotu Stefanu Štiljanoviću, čovjeku koji je na neki način već postao klasik. U tom smislu, moje zadovoljstvo je veliko. Dobrodošli u Budvu i biće nam zadovoljstvo da čujemo nešto o Vašoj poeziji i prozi“, rekao je Zenović.
Autor Danojlić zahvalio je na dodijeljenoj počasti i ukazanoj pažnji.
„Nije uobičajeno da se pjesnicima dodjeljuju priznanja čiji su pokrovitelji, barem oni duhovni, vitezovi, borci za ljudsko dostojanstvo, za istinu i za slobodu. A opet, kad se malo ozbiljnije razmisli, mač i pero su vjekovima vodili istu bitku na dva fronta, a vjera u viši smisao postojanja zajednička je vrlina i pjesnika i svetitelja. Stefan Štiljanović, rođen krajem 15. vijeka, kroz polumrak ondašnje stoljetne nam sudbine, svijetli do današnjega dana kao uzor, kao oslonac u polumraku. Bilo je tih pokazatelja, raskrsničara, graditelja putokaza u svim vjekovima, ima ih i biće ih uvijek. A ipak oni postoje da nas podsjete da je najviši ljudski cilj i najviša dužnost tirjanstvu stati nogom zavrat“, kazao je Danojlić.
Govoreći o Danojlićevom stvaralaštvu, književnik i književni kritičar Zelidrag Nikčević istakao je da je autor svoj visoki dar objedinio sa najboljim i, nažalost, sve rijeđim vrlinama svog naroda, sa radinošću, istrajnošću, nesebičnošću, strogošću prema sebi u zanatskom i u onom znatnom širem, nesebičnijem, duhovnom i sabornom smislu.
„Liričar visoke poetičke saomosvjesti, s vjerom u jedinstvo bića i riječi, u šta se može uvjeriti svaki čitalac ili slušalac njegove poezije, on se i u dužim formama obratio istoriji, sumorno sugerišući viziju njenog ponavljanja, a uvijek je imao srca i prave riječi i za djecu, i za pjesnike, i za osjetljive. I da ništa drugo nije uradio osim prevoda velikana sa svih strana, koje je odomaćio u srpskom jeziku, trajno bi zaduzio našu kulturu i povezao je sa svjetskim lirskim, proznim, esejističkim i filozofskim vrhovima“, istakao je on.
Citirajući samog autora, koji na jednom mjestu kaže, da se na vidiku naše žalosne svakidašnjice sklonio na drugi kraj kontinenta, te da nema odgovore na goruća pitanja epohe, Nikčević je ocijenio da je u Danojlićevoj poeziji Srbija je prisutna u svim temama.
„Ona je prostor spoznaje i samospoznaje, medijum tajne neba i zemlje. Srbija je sagledana u skrivenom ritmu njenih prirodnih pojava, pljuska, munje, rose, jugovine, ponoći i svanuća. Kroz nju otkriva i zakone istorije, amplitude ljudskih padova i uzleta, energija, sažaljenja, rezignacije, prkosa, bola. I sve to u plemenitom rukopisu onoga koji je, kako sam kaže, „počeo kao puka neznalica, dugo se obučavao u razumevanju života i književne umetnosti i godinama sam sebe popravljao“. A popravljao je i oplemenjivao i nas. Možda se to ne vidi na prvi pogled, možda se ne čuje na našim trgovima, po vrevi kalkulantskoj i bankarskoj, ili u našim vrištećim medijima, ali da mi ne zaboravimo, kulturnost i vitalnost zajednice mnogo duguju tihim mudrim književnim pregaocima koji obnavljaju njen smisao, pregaocima kakav je gospodin Milovan Danojlić, i zato mu se zahvaljujemo“, zaključio je Nikčević.
Pjesnik Milovan Danojlić pred budvanskom publikom govorio je stihove mnogih svojih pjesama, među kojima su „Balada o travi“, „Moja domovina“, „Psalam“, „Demonstracije“, „Zašto se mršti starac Vuk“. Narodnoj biblioteci Budve poklonio je i svoju knjigu „Velika pijaca: Pesme za ozbiljnu decu i neozbiljne odrasle“.
Danojlić je rođen 1937. godine u Ivanovcima kod Ljiga. Od kraja pedestih pa do danas objavio je preko 70 knjiga beletristike i poezije na srpskom jeziku. Od 1984. živi u Francuskoj, gdje je kao lektor radio na Univrzitetu u Poatjeu, a bio je angažovan i kao saradnik francuskog radija. Kao srednjoškolac pisao je tekstove za list „Republika“, a bio je saradnik „Politike“, „Borbe“ i „NIN“-a. Član je Srpske nauke i umjetnosti od 2000. godine.
Program šestog festivala „Ćirilicom“, koji organizuju Narodna biblioteka Budve i Udruženje izdavača i knjižara Crne Gore, biće nastavljen sjutra u 21 sat gostovanjem pisca Vladimira Kecmanovća. O njegovom stvaralštvu će govoriti profesor Goran Radonjić.  Fesitval „Ćirilicom“ traje do 6. septembra.