Ovo je priča o propasti i opstanku. Ovo je priča o Vučjem dolu, Skadru, o gubitku države Crne Gore, o Drugom svjetskom ratu kroz istoriju jedne porodice. Ovo je priča o preživljavanju u vremenu stalnih bitaka i bojeva”, zapisao je Dragan Popadić, novinar i publicista, o romanu Srećka Vučkovića „Prokleta zemlja”.

Srećko Vasilije Vučković je rođen 1964. godine u Nikšiću. Osnovnu i srednju školu je završio u svom rodnom gradu a Fakultet za turizam i hotelijerstvo u Baru. Rano djetinjstvo je proveo u gradu pod Trebjesom rodivši se nekoliko mjeseci posle tragične smrti oca mu Vasilija. U početnim stvaralačkim danima piše kolumne za beogradsku „Politiku”, a za priču „Koliba đeda moga” dobija i prestižnu nagradu. Živi svoj život punim plućima, često ne svojom krivicom, na granici života i smrti, toj tankoj liniji zakona i izvan zakona Božjeg, uvijek u sukobu sa sobom i okolinom. Poslije, kako kažu, uspjeha svog prvog romana „Krvava dolina”, u kom su ga mnogi kritičari nazvali crnogorskim Bukovskim, objavljuje i drugi roman, koji takođe izaziva burne reakcije, što je i bio njegov cilj rukovodivši se kako sam kaže „istinom i samo istinom” i naziva ga „Prokleta zemlja”, koja će sigurno razbijesniti mnoge ali kako pisac kaže „i treba”.