Sačinjavajući zajedno sa "Grobnica za Borisa Davidoviča" novelistički ciklus u prozi Danila Kiša, "Enciklopedija mrtvih" oličava veliko finale jedne jedinstvene književne i životne avanture. 

Prvo izdanje Enciklopedije mrtvih zajednički su objavili Globus iz Zagreba i Prosveta iz Beograda, kao desetu knjigu Dela Danila Kiša. Drugo izdanje Enciklopedije mrtvih objavila je Prosveta 1985. godine i od tada su objavljene desetine izdanja ove knjige.



„Sve priče u ovoj knjizi u većoj ili manjoj mjeri u znaku su jedne teme koju bih nazvao metafizičkom; od speva o Gilgamešu, pitanje smrti jedna je od opsesivnih tema literature“, napisao je Danilo Kiš u „Post scriptumu“ uz priče iz Enciklopedije mrtvih. 



Za Enciklopedija mrtvih Kiš je dobio „Andrićevu nagradu“ za najbolju knjigu priča. 

Prvo strano izdanje Enciklopedije mrtvih objavljeno je 1985. godine na francuskom jeziku, u izdanju Galimara. Potom su uslijedila izdanja na holandskom, mađarskom, njemačkom, slovenačkom, španskom, portugalskom, italijanskom, švedskom, albanskom, engleskom, slovačkom, poljskom, turskom, hebrejskom, norveškom, grčkom, češkom, rumunskom, ukrajinskom, japanskom, makedonskom, bugarskom i kineskom. Na nekim od ovih jezika Enciklopedija mrtvih je u posljednjih trideset godina imala više izdanja, dok je na nekim od njih imala i više različitih prevoda. 

U proteklih trideset godina Enciklopedija mrtvih postala je jedna od najčitanijih knjiga Danila Kiša. Ova knjiga se našla i u obaveznoj školskoj lektiri. Enciklopedija mrtvih je i jedno od najviše tumačenih Kišovih dijela. 



Govoreći da je Enciklopedija mrtvih „knjiga o ljubavi i smrti“ i „jedan potpuno metafizički koncept“, Danilo Kiš je polovinom osamdesetih godina u jednom intervjuu naglasio: „Htjeo sam da tu knjigu priča gradim kao cijelinu, da ne kažem kao roman u kojem bi pripovjetke bile poglavlja.“ 

.

IZVOR: ARHIPELAG