Po mom mišljenju obala, odnosno plaže su najvrijedniji resursi crnogorskog primorja a posebno budvanske rivijere. To nije samo floskula niti konstatacija koja se upotrebljava za reklamaciju turizma, već je to nesporna činjenica koja traje decenijama o čemu govori podatak da je Bečićka plaža prije drugog svjetskog rata bila proglašena najljepšom plažom Evrope. Danas ne znamo ko gazduje najvećim, najboljim i najprofitabilnijim turističkim resursom Crne Gore odnosno Budve. Plažama gazduju određene firme iza kojih ne znamo ko stoji, odakle se finansiraju, a prilikom raspisivanja tendera u svim medijima se nažalost najviše piše o visini ponuda za zakup plaža, a ne o njihovim ljepotama i mogućnostima koje one imaju. Ove godine smo takođe svjedoci da je Tender za zakup plaža održan pred sam početak sezone, da su ugovori potpisivani nakon što je nastupila zabrana izvođenja radova u prvoj zoni, tako da i oni koji su zaključili ugovor i mislili da ispune svoje ugovorne obaveze, ovdje mislim prvenstveno na nova ulaganja, za to su uskraćeni što nam svakako otvara dva pitanja:
Prvo pitanje se postavlja zbog čega se daje toliki novac za zakup plaža, jer prosta ekonomska računica govori da se nakon ovolikih ulaganja ne može ostvariti profit, a drugo pitanje koje je tehničke prirode je zašto se tenderi raspisuju pred sam početak turističke sezone.
Iako će svi u glas optužiti Javno preduzeće za upravljanje Morskim dobrom, ono samo postupa po pozitivnim zakonskim propisima. Obzirom da se radi o Javnom preduzeću oni su dužni ispoštovati odredbe Zakona o javnim nabavkama, što u prevodu znači da sve plaže moraju ići na tender, tu u svakom slučaju dolazi do izražaja moć novca jer on preuzima primat nad onim koji su možda savjesno i domaćinski držali plaže, održavali iste i van sezone i u svemu poštovali ugovorne obaveze koje su preuzeli. Nadam se da ćete se složiti samnom da je ovdje potrebna nova normativa, da zakonom treba urediti drugačiji pristup ovom problemu, odnosno da zakonska regulativa ide u pravcu da se najbolji turistički resurs Crne Gore uredi i zaštiti na drugačiji način. Prednost domaćinskog poslovanja ili što bi mi pravnici rekli poslovanje „sa pažnjom dobrog privrednika“ svakako treba imati prioritet u odnosu na novac koji težeći svom oplođavanju nemilosrdno ruši sve pred sobom.
Mišljenja sam da postojeća zakonska regulativa treba dati prioritet prirodnim ljepotama Crne Gore, te da ono što drugi nemaju a što mi sa ponosom možemo pokazati ne treba da zauvijek ostane prikriveno plažnim imobilijarom, te da se mi Budvani kao i turisti koji ne žele da izdvoje svakodnevni iznos od 8 € do 50 € za zakup ležaljki i suncobrana ne moramo stiskati na malom dijelu plaže koji je za nekakvo čudo ostao slobodan.
Takođe sam mišljenja da sve ovo ide na našu štetu, te da i zakupce plaža ne treba osuđivati, jer svi koji investiraju teže ka ostvarivanju profita, isti postižu podizanjem cijena što nam svakako čini skupljom destinacijom od drugih, koje su na našu žalost sa ponudom daleko ispred nas, iako nemaju ni približno prirodnih resursa i ljepota koje mi imamo.
Zbog svega naprijed iznijetog, prvenstveno apelujem na odgovorne da naš najveći prirodni resurs zaštite i urede odgovarajućim zakonskim propisima, a na Vas dragi moji čitaoci da zajedno podignemo glas za očuvanje naših plaža jer svakako moramo imati svijest o vrijednosti onoga što posjedujemo.
S poštovanjem,
Iskreno Vaš,
Advokat Milašević Predrag
