“Ovo je jedna nezavisna produkcija. Mi smo krenuli ni iz čega, a spremali smo projekat u Austriji. Jedan od prvih partnera dok je predstava još bila u nastajanju je bio Grad teatar. Gospođa Milena Lubarda Marojević nas je podržala u tom projektu od početka i dala nam vjetar u leđa. Znate, u nezavisnoj produkciji vi napravite korak i onda stižu finansije, pa korak pa finansije. Ona je podržala našu praizvedbu koju smo imali na Tjednu suvremenog plesa u Zagrebu 15. juna i to nam je bilo od neizmjerne važnosti, da predstavu u nastajanju podrže dva festivala, to je zaista rijetkost. Ne mogu da izrazim više nego neizmjernu zahvalnost i mislim da je ono što smo mi mogli da pružimo kao nagradu jedna vrhunska izvedba onoga što smo šest mjeseci pripremali”, kazao je on.

Sam roman je napisan kao konstelacijski roman, kazala je njegova autorka Olga Tokarčuk, a time se i Zurovac vodio dok je pripremao ovu predstavu.

“To je niz vinjeta, ima 116 raznih priča koje su naizgled nepovezane, a zapravo likovi, istorija i priče na neki način korespondiraju jedni sa drugima i pokazuju koliko naši životi, bez obzira koliko su udaljeni, dijele isti trenutak. Nama je bio cilj da pronađemo poveznice sa karakterima iz knjige sa pričom i našim životima, ono što nama rezonuje iz knjige i da donesemo ono što je istinito u nama na scenu, a istovremeno da to bude bazirano na knjizi i da ispoštujemo autorku. Tražili smo jedan univerzalni jezik što mislim da je ključna riječ jer ples jeste jezik. Možda zaboravljeni jezik i možda jedan jezik koji neće da izumre tako brzo kao što jezici izumiru danas. Znamo da imamo oko šest hiljada jezika na svijetu i da oni idu takvom brzinom da će za nekih sto godina ostati možda pet odsto od onoga što postoji danas. Mislim da ples u sebi sadrži neku autozaštitu, ne poznaje verbalne granice i svako ga razumije. Mi smo pokušali pronaći kako literarni jezik korespondira sa onim neverbalnim i da to na najbolji mogući način izvedemo.”

Za scenu između crkava Zurovac je kazao da je nezamjenjiv i fantastičan ambijentalni prostor.

“Vjerujem da se svaki umjetnik koji dođe na ovaj prostor osjeća fantastično. Ono što je teško ovdje jeste ovaj turizam okolo i on na neki način ugrožava intimu izraza koji mi nudimo na ovakvom jednom prostoru. Mislim da je bitno da paralelno stvari postoje i da ljudi koji posjećuju Budvu izaberu ono što je po njihovom afinitetu. Neko je rekao da je Crna Gora mala zemlja, ja ne mislim tako. U smislu umjetnosti i kulture koja je ono što povezuje ljude, posebno ples i neverbalni jezik koji nema barijeru, mislim da su ovim pozivom i podrškom ovom projektu i Budva i Crna Gora pokazali da je ovo jedna velika zemlja. Ovo je tim internacionalnih umjetnika sa više strana svijeta, divota je kad se nađu na jednom mjestu”, kazao je Zurovac.

Pored Staše Zurovca, reditelja i koreografa, autorski tim čine Aleksander Balanesku koji je zadužen za muziku i Bjanka Adžić Ursulov, kostimografkinja i scenografkinja.

U predstavi igraju: Juko Harada, Nurija Himenez Vilaroja, Kasija Vrbanac, Lucija Kukor, Hulijana Vargas Rodrigez i Nikola Prato.

Muziku izvodi Balanesku Kvartet u sastavu: Aleksander Balanesku, violina, Juri Kalnits, violina, Kristofer Picilides, viola i Nikolas Holand, violončelo.