Ova izvedba, prepoznatljiva po svom apsurdnom humoru i britkoj satiri, oduševila je publiku svojim inovativnim pristupom i izuzetnom glumačkom izvedbom Olge Odanović, Branka Vidakovića, Dubravke Drakić, Momčila Otaševića, Sandre Bugarski i Branimira Popovića.

Za ovu predstavu Jagoš Marković je dobio poslednju nagradu u karijeri, plaketu "Ivana Tomičića" za poseban doprinos teatru i festivalu Purgatorije. Marković je odlučio da radnju drame iz Londona preseli u Boku Kotorsku, u stan jedne gospodske porodice iz Kotora, i da britansku uštogljenost originalnih aktera pretvori u mediteransku lepršavost, ali i fjaku karakterističnu za žitelje zaliva. Marković je kazao da je "Boka čudo i privilegija je biti u Boki i zbog ljepote i zbog metafizike", pa zbog toga Joneskov tekst na bokeškom dijalektu odlično funkcioniše u ovom okruženju. Najveću ulogu u tome imao je prevod Joneskove drame na bokeški dijalekt i njeno prilagođavanje lokalnim prilikama, za šta je bio zadužen Neven Staničić, koji potpisuje scenski govor. Kostimografkinja je Marija Marković Milojev, scenografkinja Tara Lazarević Klisić, a za dizajn svjetla odgovoran je Radomir Stamenković.

Olga Odanović: “Publika je uvijek jednako oduševljena”

Glumica Olga Odanović je, nakon igranja na sceni između crkava, izjavila da je publika uvijek jednako oduševljena ovom predstavom.

"To znači da je Jagoš nama u amanet ostavio jednu temu i način čitanja ove predstave kako je on čitao. Ostavio je i nama, ali i publici, da nešto učita od onoga što je Jagoš ovom predstavom htio da kaže. Mislim da je učitao i pokrenuo neke jako važne teme koje se tiču svih nas u ovom današnjem vremenu, ovakvom kakvo ono jeste. Teško možemo nešto da promijenimo, mogli bismo kada bismo bili sposobni svjesni svega što smo uradili. Nismo mi krivi za sve, ali kad nema empatije, poštovanja i ljubavi, onda se gubi smisao i padamo u beznađe i apatiju. Kad svako gleda svoja posla, niko nikog ne primjećuje, niko nikome ne želi ni da pomogne na neki pravi način. Mi smo s Jagošem mnogo o tome pričali i ova predstava dosta govori o toj otuđenosti i potpunoj odsutnosti komunikacije. Ljudi kada gledaju ovu predstavu zaista mislim da ponesu neka divna pitanja i čovjek se sigurno zamisli", kazala je ona i otkrila da je na prvo čitanje bokeške "Ćelave pjevačice" vratila tekst.

"Ja sam Jagošu rekla da ja to neću moći, ali on je mene jako dobro poznavao, i ja njega. Dugo se znamo, još od Akademije, i radili smo mnogo stvari zajedno koje su bile briljantne, ali i one manje dobre. Morala sam mnogo da radim na ovom tekstu, naša divna inspicijentkinja Slavka je sa mnom svakog dana po dva i po sata sjedjela i vježbala, i onda sam uveče išla na probu.”

Prva asocijacija na Grad Teatar joj je, kako je kazala, davno vrijeme kada je njen suprug Dragan Petrović bio na ovom festivalu.

"To je bilo jako davno. Ja sam od onih koja najviše voli ono svoje vrijeme kad sam bila jako mlada i ostala sam negdje u tome jer ne želim da se adaptiram na ovo vrijeme. Nema potrebe. Trudila sam se, ali vidim da mi to ne ide. Tako da Grad Teatar Budva meni, iz onog vremena, u meni budi najljepše uspomene. Srce mi je zaigralo kada sam ušla u Stari grad danas", kazala je Odanović.

Momčilo Otašević: "Strašno volim ovu predstavu"

Glumac Momčilo Otašević je potvrdio da su reakcije na ovu predstavu uvijek iste i otkrio kako je tekao proces rada sa rediteljem.

"Bila je lijepa reakcija budvanske publike, a znalo se dogoditi i da bude dosta turbulentnija i egzaltiranija. Moj lik je nastao jako spontano, Jagoš me zvao kad sam se vratio sa snimanja jednog filma i rekao mi da moram da igram ovu predstavu. Ja sam imao slobodnih četrnaest dana i on me ubijedio da ja to mogu i da je samo pitanje da li ja to želim. Ja sam znao da želim i da ću dobiti aplauz jer je on režirao. Onda smo kasno noću dugo razgovarali, slao mi je neke snimke koje još uvijek imam i rekao mi je: “Sine, taj lik je jedan veseli fašista, jedan heteroseksualni gej čovjek.” Dao mi je milion paradoksa i punu vreću ideja, jako je želio da radim i ja sam uvijek želio da radim s njim. Nažalost, samo sam tih četrnaest dana radio na ovom liku, volio bih da sam duže, ali s njim je bilo dovoljno i četiri dana. Strašno volim ovu predstavu i drago mi je što je igramo po cijeloj bivšoj Jugoslaviji, ponosno je igram punog srca i duše. Volio bih češće da igram na Gradu teatru, poslednji put sam bio ovdje prije deset godina i lijepo je", naglasio je Otašević.