Predstava rekonstruiše fiktivno suđenje Marleni Ditrih koje vodi savjest epohe, u kom joj se „sudi“ zbog odluka koje je donosila u ključnim istorijskim trenucima, od napuštanja nacističke Njemačke, preko otvorenog protivljenja Hitleru, do kontroverznog statusa u domovini i inostranstvu. Pet tačaka optužnice postaju pet prozora u biografiju žene čiji je život bio jednako scenski koliko i politički. U središtu ove monodrame je unutrašnja drama žene koja je postala simbol, pa potom i meta, a publika je sinoć imala priliku da svjedoči snažnoj glumačkoj transformaciji i spoju introspektivnog teksta, arhivskih referenci i snažnog vizuelnog jezika.

Publika je predstavu ispratila s pažnjom i dugotrajnim aplauzom, prepoznajući u Marleni Ditrih ne samo figuru prošlosti, već univerzalnu dilemu pojedinca pred kolektivnom presudom, dilemu koja je, kako pokazuje ova predstava, i danas zapanjujuće aktuelna.

Ova predstava je autorski projekat Harisa Pašovića u koprodukciji Narodnog pozorišta, Sarajevo i Mittelfest Cividale u saradnji sa BNP Zenica. Pašović je, nakon igranja u Budvi, kazao da je ambijent između crkava uvijek poseban.

“Mi nismo još imali ovakvu predstavu i bilo je jako zanimljivo. Mirjana (Karanović) je već igrala ovdje, a neki glumci su prvi put u ovakvom ambijentu i njima je divno čuti more dok igraju i i bila je ona jedna maca koja se šetkala kroz cijelu predstavu tako da ja volim ovdje da igramo i ovi glumci koji su iz Sarajeva, koji nisu do sada još igrali, su stvarno oduševljeni. Malo je i teško igrati ovdje zato što nije baš jako uslovno, ima tu nekih infrastrukturnih problema iza scene, ali to svi nekako pretrpimo zato što je ugodna atmosfera i zato što je publika tako dobra. Ja čak nisam ni protiv muzike u Budvi, donosila je jednu energiju i išlo se posle predstava nekad na tu muziku i sada moram reći da meni to fali.”

Pored reditelja i autora predstave, Harisa Pašovića, autorski tim čine Lada Maglajlić i Vedad Orahovac, scenografi, Vanja Ciraj Džudža i Irma Saje, kostimografi, Dino Šukalo i Studio “Modra Rijeka”, kompozitor, Branislav Milinković, dizajn svjetla i Dino Hujić, video art. U predstavi igraju: Mirjana Karanović, Mona Muratović, Elmir Krivalić i Enes Salković.

Salković je, nakon igranja, izjavio da je presrećan što na sceni između crkava igra već šesti put.

“Sa oduševljenjem sam krenuo na ovaj put jer sam znao da je ovo zaista jedan poseban ambijent u Starom gradu u Budvi. Znam da je tu publika koja je odgojena, koja cijeni i poštuje teatar i gleda i sluša predstavu. Mislim da je u današnjem svijetu itekako važno da govorimo o ovakvim temama, u vremenu kada je jako bitno stati na pravu stranu istorije, istine, pravde. Naravno, sve to nosi žrtvu i mora biti žrtava i ispaštanja, ali danas kada smo svjedoci svega što se dešava i u okolini, ali i na cijeloj zemaljskoj kugli, izuzetno je bitno govoriti istinu i biti na strani istine po bilo koju cijenu”, kazao je Salković.

Mona Muratović je otkrila da joj je ovo bio drugi put da igra na Gradu teatru te da je prvi put glumila na festivalu prije dvadeset godina.

“Ja sam 2005. godine ovdje imala svoj debi, gore na Citadeli smo igrali “Hamleta” kog je igrao Dragan Mićanović, a reržirao Dušan Jovanović. To je bila jedna predivna predstava i moja prva profesionalna iako je svi pamte po tome što je meni buba upala u kosu. To govorim jer se sjećam koliko je izazovno igrati na otvorenom, kao i večeras, ali je sa druge strane i predivno. Mi, inače, kada igramo ovu predstavu, a igrali smo stvarno svuda po regionu, imamo to veliko platno na kom su sve te projekcije, ali sad je bilo tako predivno i dalo je neku novu notu i neku novu dubinu toj priči. Baš ću pamtiti dugo ovo igranje i mislim da je publika u Budvi lijepo pratila predstavu, mislim da su osjetili tu priču.”