Ronjenje je za Velimira jedna od onih ljubavi s kojima se upoznaš mlad i uz koje ostariš. Rođen i odrastao u Rijeci, cijeli svoj život posvetio je istraživanju Jadrana i historije hrvatske obale. U početku našeg razgovora osvrće se na posljednje četiri decenije koje je proveo pod vodom, govoreći kako se u ronjenje zaljubio kroz posjete plaži s ocem.
"Moj tata je tada izranjao stvari koje su turisti izgubili, pa sam nekolicinu puta gledao kako iz vode iznosi zlato. Već sam tada bio fasciniran pomorskim životom i to je jedino čime se bavim cijeli svoj život - ronjenjem i svime što je vezano za more", priča nam 49-godišnjak.
Profesionalnu ronilačku karijeru počeo je krajem osamdesetih, kada je završio brojne kurseve ronjenja. Nakon rata je dobio posao u pomorskoj policiji, gdje se zadržao nešto više od 20 godina: "Prije 8-9 godina sam otišao u prijevremenu penziju i počeo istraživati. Tada sam ujedno i počeo raditi na jednom američkom brodu u čijem su sastavu i podmornice. U SAD-u sam usavršio mnoge vještine koje sam nastavio koristiti u Hrvatskoj".
Svih 12 mjeseci u godini provodi u moru, kaže nam, ali je tokom zimskih mjeseci najviše fokusiran na istraživanje historijskih zapisa. U knjigama i muzejima pronalazi podatke o historijskim bitkama koje su se odvijale na Jadranu, a zatim utvrđuje koordinate lokacija na kojima su se ovi sukobi desili te odlazi tražiti ostatke brodova i aviona.
"Kilometrima krstarim ispod mora koristeći podvodni skuter. Ne pronađem u svakom uronu nešto, ali uspijem u svakom 40. ili, recimo, 50. ulasku u vodu. Do sada sam pronalazio olupine brodova u kojima se prevozilo vino, maslinovo ulje... Našao sam i mine, kao i avionske bombe. Ali, nijedan nalaz nije slučajan, u svako istraživanje je uloženo jako puno vremena", priča.
Ukoliko pronađe eksplozivnu minu ili bombu, obavještava policiju, koja zatim šalje specijalne jedinice kako bi utvrdili o čemu se tačno radi. S druge strane, ako naiđe na predmet koji spada pod zaštitu kulturnih spomenika - izvještava Ministarstvo kulture ili restauracijski zavod, a oni zatim šalju svoje ronioce arheologe koji taj predmet zatim stavljaju pod zaštitu kako bi se restaurirao i stavio u muzej.
"Za vrijeme Rimljana i Antike su se koristili isključivo brodovi na jedra, pa su trgovačke rute bile između jadranskih otoka, prema Istri, a onda ka Veneciji. Kada bi bile oluje, jugo ili bura - nevrijeme bi bacilo brodove o hridi, oni bi se nasukali i zatim potonuli. S njima bi na dno mora potonulo i blago, amfore, vino... Tako da, što se tiče Dalmacije i juga Hrvatske, ima jako puno nalazišta amfora i nalazišta brodova iz perioda Rima i Antike. Najviše ih je oko Lastova, Visa, Mljeta...", kaže.
"Sve olupine koje su otkrivene dostupne su za obilaske. Neke su pod zaštitom zbog vrijednosti koje i danas leže u njima na dnu mora, a veliki broj još uvijek nije otkriven. Južni Jadran je izuzetno dubok, a vrijeme provedeno na velikim dubinama je kratko. Samim time su potrebne drugačije tehnike ronjenja za istraživanje. Dosta je toga što još nije otkriveno, dovoljno za još najmanje 100 godina istraživanja. Rekao bih da je oko 95 posto Jadrana neistraženo. Ovo što smo našli je igla u plastu sijena", govori nam Vrzić.
Ističe kako je vrlo malo ljudi koji se predano bave istraživanjem Jadrana. Najviše je onih koji vode turističke obilaske, a najmanje zaljubljenika koji gaje veliku strast i nagon za istraživanjem.
"Na primjer, ispred Rijeke, kod Krka, 49. godine prije Krista dogodila se najveća bitka u vladavini Rimskog carstva. Borili su se Rimljani i Iliri. Tada se 80 ratnih brodova zabijalo jedni u druge, što je nalikovalo onim velikim historijskim rimskim bitkama na kopnu. Ono što je neprocjenjivo blago bili su njihovi kljunovi kojima su se zabijali jedni u druge. Čak ni nakon 1.000 godina nije pronađen niti jedan, čak ni ostaci. U tom području sam zaronio najmanje 30 puta, ali su struje toliko jake i vidljivost slaba da sam siguran da će biti još dosta urona dok ne pronađem nešto. Ali na dnu je neprocjenjivo blago, samo njegova tačna pozicija još nije poznata", priča.
Govoreći o opasnim uslovima s kojima se susreće na terenu, dodaje kako je vremenska prognoza jedan od najvećih faktora koja utječu na ronjenje.
"U moru sam nekad i do 4-5 sati. Moram znati da kad izronim nakon nekoliko sati pod vodom, na površini neću zateći oluju. Vrijeme na moru se jako brzo mijenja. Nekad mi se znalo dešavati da izronim i dočekaju me valovi od 2-2,5 metra. To je izuzetno opasno, mnogi ronioci su tako izgubili život ili se teško povrijedili", priča, objašnjavajući da je na dubini od preko šest metara nemoguće utvrditi kakvo je vrijeme na površini mora.
Za ronjenje koristi tzv. suha odijela ispod kojih oblači termo zaštitu, pa mu se samim time pri ulasku u vodu kvase samo lice i prsti: "Jadran koliko god da je topao ljeti - nije toplo more. Kada probijete dubinu od 10-14 metara, spuštate se u temperaturu od 9-12 stepeni celzija. Uz pomoć podvodnog skutera putujem kilometrima. Nailazim na delfine i mnoge druge lijepe stvari, ali i na velike količine smeća...".
Pri kraju razgovora upozorava kako ronjenje treba shvatiti ozbiljno, te kako to nije razonoda nego i ozbiljan fizički posao. Kompletnu svoju ishranu i treninge je uz pomoć nutricioniste dodatno prilagodio kako bi se što bolje pripremio za ronjenje, a rekreativcima savjetuje da u obilaske Jadrana idu u pratnji profesionalaca.
"Ako želite obilaziti olupine i interesantna nalazišta, gotovo svaki otok ima svoj određeni ronilački centar koji vas može odvesti na sjajne lokacije. Postoji bezbroj olupina, grebena i podvodnih pećina gdje se nalaze vrlo zanimljive stvari. Lokalci to znaju", kaže, dodavši kako on nikada ne roni takvim rutama.
"Možda u svojih 40 urona neću pronaći ništa, ali u 41. ću naići na nešto što do tada niko drugi nije vidio. Sve to iziskuje veliku posvećenost, strast i ljubav. Za svoj trud sam 2020. godine nominovan za Plavu Vrpcu Vjesnika, jer sam pronašao tri zaostale bombe iz Drugog svjetskog rata. Avanture redovno snimam i dijelim na Facebooku, a sjajne reakcije i veliki odziv ljudi ohrabruju me i motivišu da nastavim još više i bolje", zaključno navodi.
Izvor: klix.ba
