Tom prilikom srušena je jedna kućica, koja je bila naslonjena na ovu crkvicu sa strane otvorenog mora. U toj kućici je, u staro vrijeme, stanovao čuvar, koji je u crkvi palio kandilo. Oko crkve i prostora na kom se nalazilo groblje podigut je zid. U tom groblju su sahranjivani Budvani sve od 1820. godine, kad je u Budvi, kao i u drugim gradovima, bilo zabranjeno sahranjivanje u crkvama. Kako se događalo da se mrtvaci za vrijeme nemirnog mora po više dana nijesu mogli prevesti na ostrvo, 1836. godine osnovano je u Budvi novo groblje, na mjestu gdje se i sada nalazi. A za izletnike koji su svake godine na dan 9. maja ( proslava sv. Nikole ) dolazili na izlet na ostrvo sagrađen je, u pravcu malih ostrva dugi niz kamenih stolova i sjedališta, čiji se ostaci i sada vide.
Izlet i proslava 9. maja 1864. godine nakon obnove ove crkvice, bili su naročito svečani.
U 8 sati ujutru krenuli su izletnici sa 12 barki na Školj. A još prije toga na ostrvce je stiglo nekoliko Budvana - da okite crkvicu i prostor na kome će se održati svečanost i da pucanjem iz prangija dočekaju izletnike. Svaka obitelj donijela je sa sobom kuhinjsko posuđe i svakovrsne hrane i pića.
Pošto je završena ceremonija na groblju, počelo je narodno slavlje. Muškarci su posjedali za stolove, nad kojima je bila razapeta duga tenda. Žene su zapalile improvizovana ognjišta i dale se na spremanje ručka. Miris suve borovine što je gorjela miješao se sa mirisom svakovrsnog pečenja. Za čas su se na kamenim stolovima, koje su Budvanke prekrile stolnjacima, našle flaše raznih pića - sve do šampanjca. A već nakon prvih gutljaja - zaorila se pjesma i počele su zdravice. Zagrijane glave izletnika hladio je maestral, koji je toga dana bio prilični jak, a uskoro je prispio i ručak - obilan i dobro pripljemljen. Svakoj domaćici bilo je naročito stalo da se istakne sa kolačima, koje je pripremila prije par dana u svojoj kući.
U tri sata po podne obnovljen je stari običaj gađanja kokota. Tom prilikom su se istakli, kao najbolji strijelci, Đuro i Aleksandar Medin, Pjero i Stefan Mikula, Jefto Bralić, Niko Indijanović i Niko Slovinić. Poslije podne, oko 4 sata, stigla je iz Budve i druga grupa izletnika i činovnici i oficiri austrijskog lovačkog bataljona - Talijani s vojnom muzikom. S njima je došao i načelnik Budve Dionizije Ivaniš. Čim je zašlo sunce - počeo je ples. Budvani su prvo igrali narodna kola, a zatim, da bi zadovoljili strance, plesali su okretne igre i neke talijanske plesove. Zabava je potrajala do 8 sati uveče. A tada su se izletnici ukrcali u 20 čamaca rasvijetljenim paloncinima i jedan za drugim plovili prema Budvi, dajući sliku venecijanske večeri. Na čelu flote išle su barke s muzikom. Čim su prispjeli na obalu, poređali su se u parove, muškarci su uhvatili dame pod ruku i, s muzikom na čelu i poskakujući od raspoloženja, prodefilovali su Budvom do kafane Badnjakovića, gdje su mnogi nastavili da se zabavljaju do kasno u noć.
