Nakon izložbe na kojoj je predstavljena nova generacija crnogorskih umjetnika, i izložbe koja je pred budvansku publiku dovela grafička djela velikih španskih majstora – Pikasa, Dalija, Huana Miroa i Tapiesa. Likovni program Grada teatra predstavio je ovog ljeta i mladog crnogorskog slikara Abaza Dizdarevića.

   Izložbu pod metaforičnim naslovom „Dodir svjetla“ u crkvi Santa Marija otvorio je profesor Draško Došljak. Ističući da je Dizdarević poznat ne samo domaćoj, već i likovnoj publici u Srbiji, Hrvatskoj, Turskoj, Bugarskoj i Francuskoj, gdje je imao brojne samostalne i grupne izložbe, on je naglasio da je riječ o umjetniku koji nam nudi slikarstvo kao spas i kao vrstu lijeka:- Dizdarevićeve slike svjedoče da je slikarstvo intelektualna avantura, osvjetljavanje dolazećeg, nasilje nježnosti, one u sebi sadrže fantastiku prostranstva i otključavanje beskraja. Svako Dizdarevićevo platno vam razbije po jedan san i ponudi transformaciju svijeta, potvrdi da je slikarstvo ono čime smo zasljepljeni. Nosi u sebi Abaz Dizdarević nekakav drugačiji način ostvarivanja stvarnosti, prepoznavanje poznatog, sagledavanja viđenog, i doticanja dodirnutog. Slikajući čovjeka on vidi dubine prostora koji je uramljen njegovim duhom i nadom. Udahnjujući dimenzije monumentalnog i divovskog, tražeći beskonačno u sadržini konačnog, Dizdarević stvara oblik u kome bivaju nadmašeni praoblici. Dizdarević svojim slikama i crtežima oduševljava, očarava, uzdiže, ushićuje i saopštava bojom i potezom ono što ima na duši, u srcu i na savjesti- istakao je profesor Došljak.          

   Zahvaljujući Gradu teatru koji je omogućio da se ova izložba desi, i da se njegove slike nađu u tom sakralnom prostoru, u tom hramu posvećenom umjetnosti, Dizdarević je rekao da je kroz 24 djela, koliko je izložio, predstavljen njegov desetogodišnji rad:

 -Kroz svoje likovno istraživanje dugo vremena bavio sam se fenomenom svjetla, i nekom nedohvatnom materijom čiji sam dio, u neku ruku, pokušao da zarobim, kao i taj djelić svjetla. Ono što ova izložba i sam prostor crkve Santa Marija simbolizuju, za mene nosi još duhovnije značenje, i taj spiritualni karakter ovdje još snažniji – svjetlost je u osnovi svih religija, kako hrišćanstva, tako islama, budizma i naravno, svih ostalih vjera. Svjetlost je i misao vodilja, i nešto što pokreće čovjeka, pa je i mene, evo, dodirnula i motivisala da u tom pravcu razmišljam i vodim svoju kreaciju.

      Iako su slike kojima se predstavlja publici Grada teatra i nekakav presjek i retrospekcija njegovog stvaralaštva u protekloj deceniji, one nisu podjeljene ni po kakvim ciklusima:  

- Svaka slika je priča za sebe, iako možda neke u toj likovnoj materiji, i u tom slikarskom jeziku liče jedna na drugu, što je i pitanje ličnog i emotivnog stanja. Namjera mi je bila da se ljudi upoznaju sa mojim stvaralaštvom, od tih početnih momenata, do danas. Drago mi je ako moje slike ulivaju nadu i ako ih neko doživljava na taj način, jer umjetnost i mora probuditi emociju u čovjeku. Smisao slike jeste prenošenje emocija, taj put svjetlosti jeste put nade i jedini ispravan. Sve ono na čemu sam radio, bez obzira da li neke slike nose naziv melanholije, opet daju zračak nade– rekao je Abaz Dizdarević.