„Na ishodišnom tragu ekspresionističkog crteža i senzibiliteta, Ivana Stanić u slikocrtežima malog formata u kombiniranoj tehnici sabija svu energiju i tematiku urbanog miljea, pokazujući podjednako veliku upućenost u nasljeđe njemačkog slikarstva Nove stvarnosti iz dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća, eha dadaističkih i nadrealističkih postupak kolažiranja paralelnih stvarnosti u kadru slike, kao i suvremenih inačica umjetnosti graffita, stripa ili dječjeg crteža. Njezina je tematika strogo urbana, od prizora tzv. urbanog pejzaža, intimističkih prikaza mlade izgubljene generacije, raznih karikaturalnih likova čija lica-maske svjedoče o nesnalaženju u vremenu i prostoru, do vrlo psihološki istančanih portreta emotivno i psihički nestabilnih pojedinaca koje je potrošio život, bilo da se radi o ljubavnim razočaranjima, raspadanju klasične forme obitelji ili gubitku opće egzistencijalne orijentacije. Svaki je slikocrtež jedna zasebna mala psihološka studija koja promatrača zove na pomno dubinsko proučavanje slojeva prizora, jer Ivana Stanić nikada ne teži nekom površnom, jednodimenzionalnom efektu slike. Kod nje nema patvorene psihodelije, kaosa prizora, bilo kakve ideologije i estetike ružnoga koja je sama sebi svrhom jer je tobože u trendu. Jednako tako, nema „igranja“ na emocije promatrača. Njezini su urbani prizore i studije likova koji žive na gradskoj pozornici duboko autentične i proživljene, i iz svakog crteža osjeća se duboka empatija umjetnice prema ljudima koje prikazuje, bez imalo podsmijeha, ironije, cinizma ili namjernog potenciranja groteske. Ivana Stanić empatijski bilježi i prenosi emotivno i psihološko polje portretiranih likova u svojim djelima, daleko od superiorne pozicije umjetnika kojemu su takvi motivi tek dobra inspiracija za umjetničku kreaciju, jednako kao što je u svojem autorskom rukopisu daleko od citiranja ili parazitiranja nad stilom nekih većih uzora”, navodi se u tekstu kataloga Ive Kerbler, likovne kritičarke.
Ivana Stanić (Andrić) je akademski grafičar i profesor likovne kulture. Rođena je 1982. godine u Kotoru. Odrasla je u Podgorici gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju i gdje trenutno živi i stvara. Diplomirala je na novosadskoj Akademiji umetnosti 2005. godine, na odsjeku grafika u klasi profesora Zorana Todovića. Nakon završenih studija odlazi u Dizeldorf (Njemačka) gdje četiri semestra provodi usavršavajući crtanje i slikanje u klasi profesora Herberta Brandla. Na Univerzitetu u Vupertalu stekla je DSH sertifikat (najviši stepen poznavanja njemačkog jezika za strance). Tokom boravka u Njemačkoj bavila se kulturnim aktivizmom i humanitarnim radom, što je nastavila da radi i po povratku u Crnu Goru. Kao pedagog intenzivno se bavila temom “Likovna umjetnost kao sredstvo komunikacije djece iz spektra autizma”, te likovnom umjetnošću u službi psihoterapije. U saradnji sa Educo centrom gdje je bila honorarno angažovana kao profesor njemačkog jezika, radila je na projektu asimilacije pripadnika romske populacije deportovanih iz Njemačke. Aktivno stvara i izlaže. Imala je više grupnih i samostalnih izložbi.
