U nastavku prenosimo dio teksta iz kataloga koji potpisuje Vemić: „U vremenu kada se mnogo što šta proglašava za umjetnost, kada je evidentna epidemija lažnih emocija i kada razni takozvani stvaraoci, kinje javnost i publiku svojim nazovi tvorevinama, u koje čak ni oni sami ne vjeruju, pojavi se ponegdje i poneko ko svojim darom-radom uzdrma i publiku i javnost.
Slavica Mijović je autorka koja kao da je iznikla iz onih najboljih vremena, kada se znalo i umjelo stvarati bez iluzornosti, sa odsustvom laži, plagijatorstva i licemjerja. Njen izbor grafit-papir (crno na bijelo) ništa se ne razlikuje u tehničkom smislu od praistorijskog materijala za pravljenje crteža (Lasko, Altamira, Vilendsova itd.). Ova autorka ne poseže za tehnološkim (modernim) sredstvima, odbija komfor, odbija nerad.
Mišljenja sam da je pored prof. Ilije Branka Burića jedina i jedinstvena pojava u crnogorskom crtežu, pa i šire. Materijal koji ova autorka koristi je potpuno, u metaforično simboličnom smislu, odraz njenog umetničkog govornog jezika i načina promišljanja.
Slavica Mijović je umjetnik koji crta-slika grafitom, a podloga koju koristi ispod papira nije tabla nego je mekana, baršunasta prostirka, dakle tepih. Otuda njeni crteži su mekani, složeni sa puno valera, a istovremeno snažni i jezgroviti. Sve mogućnosti materijala je iskoristila maksimalno, jer crta znalački i srčano tako dobijajući krvotočne crteže. Crta ptice, reklo bi se, a što duže posmatramo crteže vidimo i mnogo čega drugog. I nijesu to ptice, to su nekakva bića metafizička, a ponovo stvarna kao misao, a neizvjesna kao sudbina.
Vlastitu misaonu energiju, vrlo kompleksnu ona kroti i uvodi u okvire figure koju postavlja na veliki format. Ona implozivno crta gradeći figuru čija je okosnica oči, glava, kičma, što su suštinski atributi svakog živog bića. Ono što karakteriše fantastične crteže ove autorke jesu neumoljivost i ogoljena iskrenost. Primjer je gotovo brutalnog odnosa prema vlastitom sopstvu da istraje, da joj ostanu crni prsti i umorno tijelo. Tkiva njenih napaćenih ptica-bića kao da su doživjela strašnu nesreću. Presječeni, izmasakrirani organi, udovi, oči, očni kapci i gotovo divljački rasturen organski sklop. Istovremeno sažeti i smireni poput rendgenskog snimka. Bez očajanja, žaljenja, bijesa i želje za revanšom na postupak crtača-mučitelja.
Ta gola odrana stvorenja pticolika, uvijek su uspravna sa jakom kičmom poput opruge, spremna na odbranu, iako raspolućena i rasčerečena do same kičme i raščlanjena do najsitnije krvne žilice, reklo bi se da su pomirena sa sudbinom, čak spokojna. Treba li bježati od onog što je čovjek u stanju da uradi ili se riješiti da mu postavljamo pitanja. To je stvarnost, šta činiti?
Od svojih prvih crteža Mijović kao da na krst razapinje svoja sjećanja ili predskazanja. Agresija obične svakodnevice ne dozvoljava čovjeku, a pogotovo ne umjetniku, da bude neutralan i pasivan. Pogotovo Slavica Mijović se ne podređuje jeftinoći, klišeima, slatkim zanosima i sladunjavim emocijama. Ona je prepuna groznih halucinantnih vizija, surovih a istovremeno nježnih i nadasve ljudskih.
Na kraju, usudio bih se reći da su ova njena stvorenja brutalno čovječna i očovječena. Neki velikan je rekao da je umjetnost stremljenje od savršenog ka beskonačnom, a moja malenkost bi dodala, crteži Slavice Mijović su savršeni“.
Slavica Mijović rođena je 1981. godine u Kragujevcu. Srednju umjetničku školu Đorđe Krstić, odsjek grafički dizajn, završila je u Nišu 2000. godine kao đak generacije. Diplomirala je na Fakultetu umetnosti u Prištini - Zvečanu 2005. godine na odsjeku za grafiku u klasi prof. Tomislava Trifića kao student generacije i nosilac Vidovdanske nagrade. Magistrirala je 2008. godine na istom fakultetu. Sada je na doktorskim studijama. Imala je 6 samostalnih izložbi, a bila je učesnik više grupnih izložbi i simpozijuma.
Izložba će posjetiocima biti dostupna do 19. septembra. Napominjemo da će prilikom ovog događaja od strane JU Muzeji i galerije Budve biti ispoštovane sve mjere NKT za sprečavanje širenja koronavirusa.
