Prenosimo autorkin koncept izložbe:
Izložba kroz niz fotografija većeg formata, sa selektivnim izborom osmjeha koji se transformiše kroz proces starenja, ima za cilj da podigne svijest društva o problemu demencije i Parkinsonove bolesti.
Izložba je na neki nacin i provokacija na temu pojedinačnih percepcija bolesti, smrti, invaliditeta sa posebnim osvrtom na definiciju digniteta koji postavlja/definiše drustvo ili staratelji (kroz percepciju predrasuda) a koje je možda mnogo drugačiji u očima i umu onih sa kojima je u vezi taj digntet koji "branimo" izolacijom i isključivanjem iz društva.
Kroz izložbu fotografija i prizmu osmjeha koji prate mladost i staranje, izložba predstavlja provokaciju predrasudama o bolesti i postavlja niz pitanja drusšvenoj zajednici koja se odnose na probleme staranja i isključivanje iz zajednice a sa ciljem "čuvanja" njihovog "digniteta".
Izložba "Moja majka i ja" poziva posjetioce da zajedno ispitamo pitanja koja se tiču tijela koja stare, pate i umiru. Uvučeni u privatne i intimne prostore ovog haotičnog i neurednog procesa raspadanja uma i tijela, izložba otvara prostor za razmišljanje o tragedijama i paradoksima života i smrti.
Izložba poziva posjetioce da izaberu sopstveni dijalog sa izložbom, i da ospore svoje razumijevanje "nedoličnog", "netipičnog" tijela koje "ne sluša" ( i uma koji se sve više odvaja od tijela ustupajući prostor "strancu" u njima), i da razmisle o tome kako bolest oblikuje identitet i bolesnika, ali i članova porodice.
