Umjesto luksuznih hotelskih kapaciteta, čekajući donošenje planskih dokumenata za taj lokalitet, koji se nalazi u zoni morskog dobra, državne studije lokacije , zgrada je pretvorena u ruglo.

Nekada lijepe plave škure gotovo su polomljene, a zgrada je zapečaćena dva metra visokom ogradom, kako bi se spriječio "ulazak nepozvanih". Plato ispred nje pretvoren je u prostor za odlaganje barki i brodova tokom zimskih mjeseci, a cijeli, sada već neugledni lokalitet, dodatno urušava neprijatni miris koji dopire iz zgrade.

Priču o zgradi koja je trebalo da bude elitni hotelski kapacitet započeo je još prije deceniju i po godina kontroverzni beogradski biznismen Nenad Đorđević, koji je, osim nje, u vlasništvu imao i dio ostrva Sveti Nikola, te luksuzni hotel "Admiral".

Godinama je Đorđević namjeravao da od JRB-a napravi hotel, izgradi omanju marinu i ostale prateće sadržaje za visokoplatežnu klijentelu, ali nakon punih pet godina, za koliko nijesu bili donijeti planovi, niti mu dozvoljena gradnja, odlučio se da je proda.

Na scenu stupa, tada u zenitu poslovnog uspjeha, podgorička kompanija "Vektra", koja za tri miliona eura 2006. kupuje od Đorđevića zgradu i okolno zemljište. Međutim, ni "Vektri" nije pošlo za rukom da odmah, u vrijeme investicionog buma, kada su mnogi inostrani biznismeni bili i te kako zainteresovani za ulaganje u Budvu, realizuje svoje vizije, jer kočnica je bilo nepostojanje planskih dokumenata. Vektra zapada u finansijske probleme sa kojima i dalje kuburi.