Crna Gora, kao i svaka pomorska zemlja koja bi proglasila takvu zonu, koja je veća od pomorskog pojasa, i koja uspostavlja pravo da se u njoj ekskluzivno ribari, imala bi troškove oko patroliranja i kontrole, ali bi dobit svejedno bila veća.
Evropska komisija predstavila je tehničku studiju, koju je ranije bila naručila, u kojoj velikim slovima piše da ona ne odražava mišljenje niti EU niti EK, niti bilo koje zemlje članice, nego da je samo ekspertsko mišljenje. Maria Damanaki ogradila se, rekavši da je proglašenje ekskluzivne pomorske zone za eksploataciju isključivo i samo u nadležnosti suverenih zemalja.
Ali, komesar Damanaki vrlo pozitivno je govorila o nalazima ove studije, jer se ona uklapa u veliku evropsku strategiju za pomorske, a pogotovo za mediteranske zemlje, "Plavi rast". Strategija "Plavi rast" je multidisciplinarna i sveobuhvatna i njen je cilj povećanje rasta i zapošljavanja u svim pomorskim zemljama EU, i zahvata polja od ribarstva preko akvakultura, turizma, očuvanja kulturne baštine i tradicije, do brodogradnje i saobraćaja, dakle svim elementima koji se tiču neke mediteranske zemlje.
U tom kontekstu, ekspertska studija proučila je troškove i dobitke uspostavljanja maritimnih zona svih zemalja na Mediteranu, kako članica, tako i kandidata Turske i Crne Gore i potencijalnih kandidata Albanije i Bosne i Hercegovine. Glavni zaključak je da bi, kad bi sve zemlje EU ili oko EU imale zone, bilo mnogo lakše dovesti investicije i osigurati razvoj. Sve sadašnje evropske maritimne reforme, kao ribarstva, na primjer, u kontekstu su strategije "Plavi rast". Postavljeni cilj je povećanje zaposlenosti u maritimnom sektoru u EU sa sadašnjih pet na sedam miliona ljudi do 2020. godine.
Glavna zarada u tom ekskluzivnom ekonomskom pojasu ili njegovim varijantima, bila bi upravo u ribarstvu. Povećale bi se obaveze zemlje oko ekologije, potencijalno bi se uticalo na pomorska istraživanja i vojne vježbe trećih zemalja (na primjer SAD), ali ne bi donio bitne promjene u očuvanju bezbjednosti, eksploataciji gasa i nafte, odlaganju otpada, postavljanju kablova i cjevovoda, ili za arheološka i slična istraživanja, stoji u studiji.
“Države bi se mogle dogovoriti o pomorskim zonama na temelju Konvencije UN o pravu mora", rekla je Damanak.
Hrvatska zbog EU morala da suzi pojas
Studija je podijelila zemlje Mediterana na nekoliko grupa, u kojoj su jedni "plavi džinovi", tj. Francuska, Španija i dio Italije, u drugoj su obale Sicilije i Malte, a treća je grupa Jadransko-Jonska u kojoj se nalaze zemlje bivše Jugoslavije i Albanija, kao i jadranski dio Italije, koja učestvuje u ovoj ekspertskoj skici u tri grupe.
Italija bi mogla izgubiti nešto preko 100 miliona eura godišnje, kad bi Hrvatska proglasila u potpunosti svoj ekskluzivni ekonomski pojas. Hrvatska je tokom pregovora, iskoristila svoje međunardno pravo i proglasila Zaštićeni ekološki i ribolovni pojas (ZERP), koji je po sadržaju puno uži od ekskluzivnog ekonomskog pojasa, ali je tokom pristupnih pregovora u martu 2008. zbog pritisaka Slovenije i Italije morala pristati da se ZERP ne primjenjuje za zemlje članice EU.
Hrvatska javnost sad je zbunjena kako to da su pregovori neko vrijeme bili zakočeni zbog ZERP-a a sad se govori kako je to pametan potez.
izvor: vijesti.me
