Od šezdesetih do osamdesetih godina, SFR Jugoslavija bila je jedna od pet najvećih brodograđevnih sila na svijetu. Na navozima istočnojadranskih škverova u tom su razdoblju sagrađene hiljade brodova, ti su brodovi plovili svim morima svijeta i proživjeli nevjerovatne sudbine. Piše Jutarnji list
Ipak - jedan od tih brodova imao je sudbinu neuporedivu i s jednim drugim, postao je slavan (ili zloglasan) kao ni jedan drugi. Kad je sagrađen, bio je najveći i tehnološki najsloženiji brod koji je SFRJ napravila. Kad je četiri godine kasnije potonuo, bila je to jedna od najgorih pomorskih nesreća te epohe. Ta nesreća potpirila je brojne spekulacije i brojne teorije zavjere.
Uzroci nesreće tog broda ni do danas nisu razriješeni. Mlađoj publici ime tog broda sigurno ne znači ništa. No, čitaocima koji pamte 70-e godine njegovo se ime utisnulo u sjećanje. Taj brod oni pamte kao jugoslavenski Titanik. Ime tog broda je Berge Istra.
Ovog petka, u sklopu filmskog festivala u pulskoj je Areni prikazan dokumentarni film koji nastoji rasvijetliti sudbinu tog jugoslavenskog Titanika. Riječ je o filmu “Berge Istra”, koji kao režiser potpisuje Dražen Majić, a kao koscenarist istaknuti pulski novinar Zoran Angeleski. Film Majića i Angeleskog bavi se nastankom i izgradnjom najvećeg jugoslavenskog tankera, njegovim misterioznim iščeznućem kod Filipina, kao i sudbinom njegova broda blizanca, Berge Vange.
Film pokušava dati i odgovor na središnje pitanje: kako se i zašto dogodilo da je gotovo novi orijaški tanker eksplodirao pored Filipina na Silvestrovo 1975.? Pritom, ne postoji podesnije mjesto za premijeru “Berge Istre” no što je pulska Arena. Jer, velebni i nesretni brod sagrađen je svega kojih stotinjak metara dalje, na navozima Uljanika, pa je priča o Berge Istri ujedno i velika, važna pulska priča.
Ovim filmom, ta se priča vratila kući. Brod Berge Istra bio je doslovno čedo svoje geopolitičke ere. Početkom sedamdesetih, Suecki je kanal zatvoren zbog rata Egipta i Izraela na Sinaju. Nafta iz Persijskog zaliva ne može do Evrope stizati Sueskim kanalom, nego putuje dugim putem, oko Afrike.
Da bi minimizirali troškove takvog mukotrpnog i sporog transporta, brodari od kraja 60-ih počinju naručivati enormno velike tankere, katkad veće od 200 hiljada tona. U brodogradnji se otvorila nova tržišna niša u kojoj je malo ko imao iskustva. U tu nišu početkom će se 70-ih pokušati ubaciti ambiciozna ekipa, na čelu pulskog brodogradilišta, ekipa koju su predvodili direktor Alfred Foskio i direktor proizvodnje, glavni inženjer Walter Wruss.
