Zbog čega su skoro svi ronioci tako ludi za svojim sportom? Ono što sam najčešće vidio u njihovim očima dok su razgovarali o ronjenju, jeste jedan iskreni žar, čitav jedan svemir mogućnosti! Istina, sportski žar primijetio sam i kod puno drugih sportista, ali takvo pozitivno ludilo još jedino u jedriličara, surfera, penjača slobodnim stilom i golfera. Neka mi ne zamjere oni drugi koji smatraju da su takođe ludi za svojim sportom. Ovo ludilo, naime, ima u ovom tekstu sasvim pozitivnu konotaciju i stoga duboko poštujem svaki iskorak prema takvom stanju.

Lagana aktivnost

No, dopustite mi, ronioce posebno cijenim. Uvjeren sam da osim brojnih rizika koji roniocima prijete, ronjenje donosi i mnoštvo zdravih i vrlo ugodnih trenutaka, i to u svijetu kojem ljudi zapravo i ne pripadaju, u tuđem svijetu, gdje mogu boraviti uz pomoć raznih tehničkih naprava.

Ronjenje nije lijek poput onih za rješavanje glavobolje ili grčeva, ali ono sa sobom zaista donosi zdravlje i pomaže ostati zdravim i čvrstim! Mnogi su ronioci u to sasvim uvjereni i drugih dokaza im, osim njihovog izvrsnog opšteg stanja zdravlja, ne treba!

Pozitivni zdravstveni učinci ronjenja mogu se podijeliti u barem tri skupine: učinke na tijelo, učinke na duh i društvene učinke, no rekao bih da su svi oni međusobno povezani. Ronjenje je lagana tjelesna aktivnost koja u najvećem dijelu sliči plivanju, premda ne plivanju u stilovima koje ste gledali na olimpijadi. Slobodu plivanja donekle ometa oprema koju ronilac nosi, te odijelo koje ga pomalo steže, ali su pri podvodnom plivanju sasvim sigurno aktivni svi mišići, premda neki malo više.

Da biste pod morem bili dobar plivač, ne trebaju vam velika snaga ni posebno uvježbane vještine. Peraje značajno pomažu da se krećete učinkovitije, čak i uz angažman male tjelesne snage. Stoga je ova vrsta plivanja primjerena i za ljude srednje životne dobi.

Psihičko opuštanje

Opuštanje mišića u podmorju toliko je dobra stvar da se nekima čini kao iz naučne fantastike! Ko nije probao, ne može ni znati. Opuštanje pod morem nema veze s običnim kopnenim opuštanjem. Slično tome je jedino plutanje na površini, ali ipak ne u potpunosti. Opuštanje u podmorju u skoro bestežinskom stanju izvrsno je i za mišiće i za dušu. Lagano prevrtanje, okretanje, pokreti koji sliče pokretima gimnastičara ili plesača baleta u usporenom filmu mogući su samo u podmorju i u svemiru. Antistresni učinak je snažan i vrlo ugodan.

Psihičko opuštanje u svijetu tišine iskustvo je kojem nema sličnog. Možda bi se moglo uporediti samo sa spavanjem na nekom vrlo debelom jorganu od perja, u potpunom mraku i potpunoj tišini. Misli imaju neobično miran, blaženi tok, kao da se kontakt s površinom potpuno isključi, kao da je sve bitno tamo dolje, kao da je čovjek sam na svijetu. U podmorju nema ničeg što bi podsjećalo na buku, užurbanost i ritam savremenog života. Ako ste ikada doživjeli zalazak sunca u ljetno predvečerje negdje daleko na moru, onda znate o čemu je ovdje riječ!

Smireno disanje

U podmorju se disanje smiruje, a ritam se mijenja tako da se učestalost udaha i izdaha smanjuje, čemu pogoduje i povišeni parcijalni pritisak kiseonika, te praktično bestežinsko stanje. Naravno da to baš i neće biti tako kod uznemirenih početnika ili ako je disanje pod morem ugroženo iz bilo kojeg razloga, pa se, na primjer, neučinkovito eliminiše ugljen dioksid, plin koji nastaje kao rezultat metabolizma i kojeg pluća moraju odstraniti izdahom.

Nekad se urednom disanju suprotstavljao dodani vanjski disajni otpor kojeg je izazivala konstrukcija hidrostatskog regulatora, ali danas to više nije tako. Disanje pomoću savremenih modela hidrostatskih regulatora prava je pjesma, fešta od disanja, a mnogi će reći da je lakše disati uz pomoć regulatora nego li na suvom, bez njega. Smirivanjem disanja smiruje se i tijelo i duša.

Ronjenje nije individualni sport, već zanimljiva skupna aktivnost koja ima i neke sadržaje što su iznad ili izvan sportskih, a koji se provode u društvu. Ronioci su zanimljiv svijet, za neke čudaci, za druge genijalci, ali sasvim sigurno dobri ljudi. Nekad se mogu učiniti bučnim i pomalo opuštenim društvom, ali ekipa je skroz u redu i uvijek ćete poželjeti vratiti se. Ronioci su društvo koje ne trpi soliste ni zvijezde u svojim redovima, premda cijene uspjeh i kvalitet.

Osjećaj pripadanja

Enzo Maiorca, proslavljeni ronilac na dah i bivši svjetski rekorder, rekao je jednom: - tamo dolje nisam nikada sreo zle ljude.

Svaki je ronilac, uz izvjesnu pomoć sa strane, odgovoran i angažovan pri održavanju i čuvanju vlastite opreme. Čak i tehnički manje edukovani i nadareni ronioci, nauče kako se to radi. Odgovornost za ličnu opremu nije moguće podijeliti, premda ju je moguće poduprijeti malim angažmanom drugih. Složenije tehničko održavanje nije u domeni sopstvenih vještina i tu bojazni nema, ali osjećaj ispunjenosti je važan. I djeluje!

Osjećaj pripadanja zajednici u ronjenju je osobito naglašen. Uzajamno razumijevanje i pomoć, zajedničko djelovanje, sposobnost i spremnost preuzimanja raznih uloga u skupini, upotpunjavanje uloga i druge ljepote zajedništva, rijetko se gdje vide na djelu kao u nekom ronilačkom klubu. Sekretar kluba u trenutku postaje glavni kuvar, a klupski lijekar njegovim pomoćnikom, predsjednik kluba se začas pretvara u mornara ili kormilara, a ronioci u sekundi postaju zabavljači ili konobari!

Ronjenje zahtijeva ronjenje u skupini ili u paru. Pri ronjenju u skupini, određuju su vođe skupina i njihovi pomoćnici, a pri ronjenju u paru također se zna tko je stariji i tko vodi par, tko je odgovoran. To nije nužno onaj ronilac koji je ranije rođen, već onaj za kojeg se zna da je bolji i iskusniji. Taj detalj je stvar prirodnog odabira i nitko se zbog toga ne ljuti ili osjeća posramljenim. Biti vođa skupine ili para izaziva snažan osjećaj odgovornosti i korisnosti.

Vježbe kojim se ronioci bave kao dijelom programa očuvanja i podizanja opšte tjelesne spreme, važna je za očuvanje općeg stanja zdravlja srca i cirkulacijskog sustava.

Ronjenje je povezano s podsticanjem navika zdrave prehrane, što znači bez alkohola i cigareta.  Biti ronilac znači biti umjeren u svemu. Ambiciozni takmičari u raznim ronilačkim disciplinama žive urednim, pomalo asketskim sportskim životom, ali će svakodnevni ronilac iz vaše ulice biti osoba koja će popiti za ručkom čašu vina, a u toplim ljetnim večerima pivo ili dva.

Ronioci nisu sveci prehrane, ali znaju gdje su granice dopuštenog. Kod ronilaca je na jelovniku vrlo često riba, a riba je zdrava, osobito ako se konzumira s dobrom ekipom koja je najbolji začin i potiče svaki apetit. Ne treba nikako zaboraviti učinak kojeg ima već i sami boravak na moru. Udisanje osebujnih morskih aerosola i prepuštanje bojama, nijansama plavog, svjetlucanje mora, miris bilja koje raste na morskim obalama te nužno prepuštanje plivanju i valovima, također su neizravni zdravi učinci ronjenja, premda površinski.

Zdrave navike

Ronioci na dah zaslužuju posebno poštovanje i pozornost. To su pravi atletičari podmorja, najiskreniji i najčišći sportisti među roniocima, nekad pomalo usamljeni, nekad neshvaćeni, ali definitivno ronioci koji najviše vole podmorje. Oni posebno vode računa o svojoj kondiciji, pa trče, dižu tegove, upražnjavaju vježbe disanja, ne puše, ne piju, vode uredan i vrlo zdrav život. Nažalost, ronioci na dah ginu češće od drugih. Je li koban trenutak u kojem, makar na mikrosekundu, precijene svoje mogućnosti i pokušaju biti jači od mora? Ili je možda pravedno da oni koje more tako neizmjerno ljube zagrle to more zauvijek?

O ljepotama i osobitom šarmu ronjenja na dah, međunarodni sudija i pedagoginja ronjenja na dah Melita Adany kaže: - Mladim roniocima na dah i onima koji to žele postati savjetujem: Ne žurite. More je tu, dubine će vas čekati! Dajte vremena svojem tijelu da osjeti i more i samoga sebe pod vodom. Kvaliteta se stvara vremenom. Ne ulazite u more da biste se opustili. Uđite opušteni u more. Ronjenje na dah jedan je od najljepših sportova koje čovjek može prakticirati. Ako mu se zdravo pristupi, donijet će vam poboljšanje u svemu. Odličnu fizičku kondiciju i psihički napredak.

Ronjene je najvjerojatnije indicirano i kod oboljelih od PTSP-a (post-traumatskog stresnog poremećaja), premda o tome još nema znanstveno utemeljenog konsenzusa.

Lijek za PTSP?

PTSP nije bolest koja se javlja jedino u bivših ratnika, jer i vanredne životne situacije mogu biti vrlo stresne i izazvati trajne duševne posljedice. Prije desetak godina, gotovo u svakom gradu na Jadranu djelovao je klub ili sekcija ronilaca s posebnim potrebama. Ne znam kako je danas. Među njima je tada bilo najviše tjelesnih invalida i, na žalost, tek tu i tamo poneki ratnik s ožiljcima na duši.

Sve u svemu, ronjenje je zabavno, veselo, opuštajuće, smirujuće, zajedničko, duhovno i duhovito, opušta i tijelo i dušu, grije srce i cirkulaciju, bistri misli i oči, potiče uredan život i kvalitetan san. Čini se da će svi koji dođu i pridruže se ostati ili postati zdravi!

Piše dr. Nadan M. PETRI za Otvoreno More