Prethodnu godinu je Crna Gora završila u recesiji sa malim padom bruto domaćeg proizvoda od 0,5%, ali je prvi kvartal ove godine donijeo oporavak. Procjena je da je u prvom kvartalu BDP porastao za 4,3% što je izuzetno visoka stopa. Medjutim, nije realno očekivati da smo ušli u novu fazu brzog ekonomskog rasta, jer postoji mnogo faktora koji stoje iza ovog rasta koji nisu dugoročno održivi.

Prvo, kvartalni BDP se uvijek poredi u odnosu na isti kvartal prethodne godine. To znači da je rast djelimično rezultat niske baze za poređenje, to jest niskog nivoa ekonomske aktivnosti u prvom kvartalu prethodne godine zbog vremenskih nepogoda. Zatim, u pojedinim sektorima je ostvaren izuzetno visok ekonomski rast, koji nije dugoročno održiv. Tako, na primjer proizvodnja električne energije, zbog povoljnih hidroloških uslova je u prvih šest mjeseci ostvarila rast od čak 84%. Rast građevinarstva u prvom kvartalu je iznosio 33%.

Možemo konstatovati da u ovoj godini imamo niz i pozitivnih i negativnih trendova. Pored visokog rasta proizvodnje električne energije i građevinarstva, imamo visok rast i u oblasti turizma. Broj turista je povećan za 6%, a noćenja za 4,2% za prvih šest mjeseci ove godine. Broj zaposlenih u junu ove godine je za 10% viši u odnosu na jun 2012. godine. Poslije više godina opadanja kreditne aktivnosti za 6 mjeseci ove godine odobreni krediti su povećani za 5%. U prvom kvartalu deficit tekućeg računa platnog bilansa je niži za 19%. Takođe, prisutan je i manji pad kamatnih stopa. Na kraju u pozitivne trendove bih uključio i visok priliv stranih direktnih investicija od 151 milion eura, iako su neznatno niže u odnosu na prošlogodišnji nivo.

Ključni rizik sa kojim se suočavamo je brz rast javnog duga. Za poslednjih 6 godina on se gotovo udvostručio i postaje ozbiljna prijetnja budućem rastu. Aktiviranje garancija je dodatno povećalo javni dug i otvorilo pitanje rebalansa budžeta, koji je danas odložen za jesen. Prijedlogom Zakona je predvidjena mogućnost da se Vlada može dodatno zadužiti za 103 miliona eura za otplatu aktiviranih garancija izdatih Kombinatu aluminijuma Podgorica. S obzirom da je u pitanju obaveza koju je preuzela država na sebe, ovaj iznos se mora isplatii. Ukoliko se garancije ne bi isplatile to bi ozbiljno ugrozilo buduće finansiranje javnog duga, fiskalnu i finansijsku stabilnost, kao i investicioni ambijent. To bi značilo da bi za Crnu Goru finansijska tržišta bila zatvorena za duži vremenski period. Mnogo složenije je drugo pitanje koje se odnosi na sa jedne strane kumulirani dug prema EPCG, a sa druge strane neisplaćene poreske obaveze EPCG. Iako u ovom trenutku nema na vidiku rješenja ovog problema, jasno je da treba tražiti kompromisno rješenje, koje neće ugroziti normalno poslovanje Elektroprivrede Crne Gore, koje će biti fiskalno održivo i koje neće ugroziti investicioni ambijent i poslati lošu poruku postojećim i potencijalno novim stranim investitorima.

Od ostalih negativnih trendova izdvajaju se visok stepen nelikvidnosti privrede, koji se manifestuje i kroz veliki broj preduzeća sa blokiranim računima i rast loših kredita u bankarskom sistemu.

Iz ove kratke analize možemo zaključiti da postoje poboljšanja u odnosu na prethodnu godinu, ali da postoji i mnogo izazova sa kojima ćemo se suočiti u narednom periodu. Ključno je da očuvamo fiskalnu i finansijsku stabilnost, da povećamo konkurentnost privrede i da nastojimo da privučemo što više stranih direktnih investicija. Crna Gora i dalje ima veliki potencijal za privlačenje stranih direktnih investicija, prije svega u domenu turizma, energetike i nekih vidova prehrambene industrije. Smatram da je realno očekivati novi investicioni bum, ali ne ove ni sljedeće godine, već nakon okončanja uticaja globalne finansijske krize. To je naša šansa koju moramo dočekati pripremljeni.