Ova predstava, koju je izvelo Hrvatsko narodno pozorište iz Osijeka, privukla je veliku pažnju publike i izazvala oduševljenje svojim duhovitim i britkim pristupom klasičnom djelu srpske dramske literature.

Rediteljka je u svojoj adaptaciji ostala vjerna originalu, ali je uspjela unijeti i svježinu kroz savremene elemente režije i igre, dok je Kovačevićev tekst, koji istražuje apsurde balkanske svakodnevice, korupciju, porodične odnose i tranziciju, dobio novu dimenziju.

Ansambl Hrvatskog narodnog pozorišta iz Osijeka briljirao je u izvedbi karaktera, donoseći na scenu mješavinu groteske, satire i drame koja je karakteristična za Kovačevićeva djela.

Publika u Budvi, koja je ispunila sva sjedišta na sceni između crkava, reagovala je sa mnogo smijeha i aplauza, potvrđujući da je ovaj klasični tekst i dalje itekako relevantan i blizak savremenoj publici.

Glumac Aljoša Čepl, koji je tumačio lik Mirka Topalovića, je nakon igranja predstave izjavio da je prvobitna ideja cijele ekipe bila da se distanciraju od čuvenog filma.

“Htjeli smo da se distanciramo kako bismo izbjegli poređenja kod publike. Nadam se da je publika u nekom trenutku počela da nas gleda kao nas same, a ne kao one čuvene srpske glumce koji su stvorili jedan kultni film koji svi znaju i citiraju već decenijama. Ipak, imali smo neke reference na film, neke stvari smo jednostavno morali ubaciti kao omaž samom filmu, uključujući jednu scenu koja je snimljena”, kazao je on i dodao da je rediteljka uspjela svim glumcima na sceni da pruži “pet minuta slave”.

“Čak i oni s manjim ulogama dobili su svojih pet minuta, a i glumice koje nemaju teksta imale su svoj mali dio kolača, koji su, mislim, odlično odradile. Ovo je bilo naše 26. izvođenje predstave, što je, barem u našem pozorištu, rekordan broj. Karta više se stalno traži, igramo često i publika za sada predstavu odlično prihvata. Što se tiče publike u Budvi, bila je zaista dobra. U početku su bili malo zadržani, ali su se s vremenom opustili. Nije nam to prvi put, publika nije odmah euforična, ali kasnije se prilagode. Prvi put smo igrali predstavu na otvorenom i morali smo promijeniti neke ulaze i izlaze. Improvizacije je bilo jako malo, držali smo se teksta, osim možda u nekoliko situacija sa zvonima okolnih crkava koja su se dobro uklopila i na koja smo reagovali, ali kada predstavu igramo mnogo puta, onda se sve dobro uigra i nema puno mjesta za improvizaciju.”

Lik Kristine na neobičan, ali maestralan način dočarala je glumica Petra Bernarda Blašković koja je kazala da je tokom rada na predstavi ideja žene u društvu postajala sve snažnija.

“Olja i ja, kao ženski likovi, nemamo mnogo rečenica, ali to nam je dalo posebnu snagu, koja dolazi do izražaja kroz obrt na kraju predstave. Bilo je teško, ali i zabavno. U tom jednom ili dva imena, “Mirko” i “Đenka”, pokušavala sam izraziti sva stanja i emocije, koristeći gestove i žvakanje žvakaće gume, gdje tekst nije mogao pomoći. Priprema tijela i izraza lica za ovu ulogu bila je izazov, jer je trebalo prikazati ženu kao objekat, bez prava glasa, kojoj muškarci diktiraju pravila. Bilo je zanimljivo raditi na tome kako prikazati lik koji je potpuno potisnut, a istovremeno unutra glumica “kuva” i čeka trenutak da sve preokrene i kaže: “E dosta, ovako više ne ide”, naglasila je ona. Kako je dodala, publika uvijek drugačije reaguje na obrt pri kraju predstave.

“Što se tiče scene u kojoj moj lik odbija biti ubijen, dugo smo radili na tome jer je to trenutak koji se ne može isprobati na probama bez publike. Bio je izazov kako će publika reagovati i hoće li povjerovati da smo potpuno izašli iz uloga. Publika nas je uvjerila da smo na pravom putu, posebno kroz angažovanost i reakcije. Svaka izvedba te scene je različita, jer publika reaguje drugačije, ponekad se javljaju provokacije, pa to zahtjeva trenutni odgovor. Ali, do sada nismo ubili lik, uvijek je prevagnula publika koja je odbijala nasilje. Iskreno, ponekad se našalim s publikom i kažem im “sram vas bilo” kad dignu ruke, i to ih često posrami.”

U predstavi pored Čepla i Blašković igraju: Miroslav Čabraja, Duško Modrinić, Antonio Jakupčević, Ivica Lučić, Vladimir Tintor, Matija Kačan i Ivana Soldo Čabraja.

Autorski tim predstave pored Olje Đorđević koja je bila zadužena za režiju i adaptaciju, čine i Ljubica Petrović, scenografija, Dubravka Skvrce, kostimografija, Saša Latinović, saradnik za scenski govor, Andreja Kulešević, koreografija, Irena Popović / Nikola Dragović, muzika i Danica Nikolić, songovi.