Danas, kad počinje vaše školovanje, kad oni koji vas vole i brinu o vama imaju možda i veću tremu nego vi sami, želim da znate da nema razloga za brigu, jer je pred sobom imate nešto drugačije, ali i najljepše godine.

Drugačije zato što, postajući školarci, postajete istovremeno odgovorniji za sebe, domaće zadatke, ponašanje prema drugima. No, upravo te obaveze načiniće od vas kvalitetne ljude.

Svaka lekcija otkriće vam nove svjetove, uključujući onaj koji će nekad, kad porastete, postati vaše zanimanje. Svaki urađeni domaći zadatak učiniće ne samo da naučite nešto, nego i da bolje organizujete svoje vrijeme kako biste i završili obaveze i igrali se. Svaki vaš trud da se lijepo ponašate u učionici, budete dobri prijatelji i pristojni prema starijima, vratiće vam se lijepim ponašanjem drugih prema vama. Svaki čas proveden na školskom igralištu ili u sali, načiniće od vas mladog čovjeka sa zdravim navikama. I naravno: svaki minut koji u školi budete provodili u druženju, ostaće vam u dugom sjećanju.

Djeco, škola nije mjesto koga se treba plašiti. To je vaša druga kuća, koja mora i želi biti tu za vas. Da vas poduči, usmjeri i utješi. Da vas motiviše, podrži i učini obrazovanim i prije svega srećnim mladim ljudima. A, kako kažu, srećan čovjek je uvijek i dobar.

Dragi roditelji, porodice i staratelji, mi smo svjesni svoje odgovornosti. Znamo šta znači odvojiti, pa makar i na kratko, od sebe ono najvrjednije i poslati ga u novo okruženje. Uvjeravam vas da je naš primarni zadatak da to okruženje bude bezbjedno, ugodno i motivišuće.

Jer, naši najmlađi su djeca vas, koji ste ih donijeli na ovaj svijet i koji ih odgajate. No oni su i djeca ovog društva, koje ima obavezu da ih, zajedno sa vama obrazuje, ali prije svega nauči da, uvijek i svuda, budu svoji.