Večeras sa početkom u 21h, na Trgu pjesnika se nastavlja ovogodišnji književni program festivala predstavljanjem monografije „San na javi – o teatru s ovog kraja svijeta“, posvećene Varji Đukić, glumici. Na Trgu će govoriti Varja Đukić, Aleksandar Milosavljević, pozorišni kritičar i teatrolog, urednik izdanja, i prof. mr Janko Ljumović.
Noseće poglavlje knjige koja se predstavlja nosi naziv Dijalog, u formi kreativnog intervjua kroz misli, govor i tekst Varje Đukić i Aleksandra Milosavljevića. Monografija sadrži i tekstove Milene Dragićević Šešić, Blagote Erakovića, Borisa Liješevića, Kruna Lokotara, Vesne Čučić, Miroslava Minića i Stele Mišković, iscrpne navode iz kritika i prikaza pozorišnih predstava, teatrografiju, filmografiju, bibliografiju… Knjiga je ilustrovana fotografijama i dokumentacijom iz perioda 1982-2023. godine. Izvori dokumentacije su Jugoslovensko dramsko pozorište, Crnogorsko narodno pozorište, Kraljevsko pozorište „Zetski dom“, Grad teatar Budva, Dah teatar, CZKD, Atelje 212, Barski ljetopis, Nacionalna biblioteka Crne Gore „Đurđe Crnojević“
Božo Koprivica je o knjizi “San na javi” rekao sledeće: “Svatko tko ima bogatu scensku biografiju dužan je da napiše knjigu. Varja je to učinila, to je njeno otkrovenje, psalm i palimpsest. Kao dar mladim glumcima. Kao niti vremena. Varja Đukić rano je prepoznala svoj dar i sve učinila da se taj talenat ostvari. Rano su, još u pionirima, počele pripreme. Balet i violina u muzičkoj školi Vasa Pavić: Vazdušna lađa i jarbol do neba bijeloga. Nije slučajno počela da piše knjigu San na javi (Sibila, Podgorica, 2023) na Dan pobjede protiv fašizma - 9. maj 2022. Ovo je knjiga u znaku olimpijskog narcisa. Ali je taj olimpijski narcis opravdan, jer ima apsolutno pokriće. Ili, a ko činja biti će najbolji. Najbolja, važan je Varji rod“.
Janko Ljumović za knjigu“San na javi” kaže da je „i dnevnik sjećanja, zajedničkog sjećanja autorke i urednika knjige, dnevnik sjećanja koji prati Varjinu radnu i životnu biografiju, njen odnos prema profesiji i odnos prema društvenoj i svakoj drugoj stvarnosti. Tako dnevnik sjećanja postaje i leksikon u kome pronalazimo galeriju ličnosti, umjetničkih projekata i institucija, i svi oni zajedno ulaze u osobeni okvir definicija, pa se tako ova knjiga čita i kao kulturna istorija, i kao kulturna geografija prostora koji konstantno doživljava složenu društvenu transformaciju. Prevođenje sjećanja u memoriju, potvrđuje se i ovom knjigom, važan je čin kulture, polazeći od stanovišta da je pamćenje ili memorija sposobnost da se pitamo i tumačimo, i da saznamo”.
