Na početku programa, u ime JU Muzeji i galerije Budve se obratila Milica Stanić Radonjić, poslovna sekretarka, koja je pozdravila brojne posjetioce, poželjela dobrodošlicu u Spomen dom „Crvana komuna“ i bliže upoznala prusutne sa izložbom. Stanić Radonjić pročitala je potom osvrt na likovno djelo Danijele Stanković Drobnjak, koji je napisala dr Anastazija Miranović, istoričarka umjetnosti, direktorica Narodnog muzeja Crne Gore: „More, školjke, čempresi… kameni obluci, barke, pučina… daljine… Pejzaži, realni, izmaštani… Fantazmagorično polje mentalnih ishodišta. Poput Male sirene ili Alise u zemlji primorsko-morskih čuda, kreće nas Danijela svojim plavetnim prostranstvima, lako, nepatvoreno, gotovo naivno, djetinje iskreno, čisto. Čudesni i istovremeno svakodnevni, obični, mali svjetovi postaju povlašćena mjesta umjetničkih traganja, kojima Danijela daje pikturalni oreol posebnosti. Iako, često zapretani svakodnevnim, banalizovanim radnjama, oni „izranjaju” na ovim slikama, kao magnovenja, jutrenja, zalasci ili samo obični kameni obluci, sakupljeni u zaboravljenoj gomili, s rasutih plaža sjećanja… Svojevrsni „morski pejzaži“ Danijele Stanković Drobnjak nisu puke reminiscencije stvarnosti ili uhvaćeni kadrirani segmenti realnog svijeta. To su „ulovi“ iz mistično-modrih dubina, sakupljeni zahvatom mreže vještog ribara, uhvaćeni detalji sjećanja koji s dramatičnim, epskim zapletima hororvakuovski zaposijedaju prostor. Bremenita je ta mreža, nosi osmjehe i suze, bisere i napukle školjke, začudne poglede, skrivene želje... No, umije Danijela da iznenadi potpuno drugačijim pristupom, u konstruktima pročišćenih kompozicija, sa jednim do dva centrirana motiva u središtu tijela slike. I u jednim i u drugim, dominira tipična primorska atmosfera, kolorit, štimung, plavetno-zelenih lazura. Boja je osnovni gradivni element radnje, fovistički sirova i snažna, ograničena crnim konturama, ili pak, iznijansirana suptilnim prelazima, u nježnim akvarelima. U portretima i autoportetima Danijela je mistična, zagonetna, i kao svaka žena, spremna da podijeli tajnu… ili ćutljiva poput ribe, koja se ponavljajućim različitostima uzdiže do simbola. Kao da se zaigrala, ova zaboravljena djevojčica, čuva svoje dragocjenosti u škrinji djetinjstva, i samo ponekad, udostojava ih našim pogledima, iznoseći na „svjetlost dana“ slike pune svjetlosti, slike zamamne radosti življenja.“
Slikar i likovni pedagog Muharem Muratović otvorio je sinoćnju izložbu sljedećim riječima: „Danijelin likovni izraz je njena osobenost sa izuzetnim i naglašenim karakteristikama mediteranskog duha. Ta pripadnost Mediteranu ide još dalje dajući njenim slikama dozu nečeg razigranog i bajkovitog, pa posmatrajući njene slike tonemo u ljekovitu kupku za našu dušu. Posmatrajući ove slike imam utisak da sam trenutno zaronio u podmorje i svijet tišine, praiskonskog mira i rađanja ljepote, okružen čarobnim biljnim svijetom i školjkama, koje su ukras na likovima ovih slika, a ujedno i čaroban instrument koji čuva praiskonski šum postanka ovog svijeta. Danijela u potpunosti uspjeva da nas opčini čarobnim svijetom njenih slika i pomaže da prepoznamo motive koji su uspavani u našoj podsvijesti. Danijela u suštini govori o ljubavi i ljepoti kao o vječitoj čeznji ljudskog bića.“
U muzičkom dijelu programa učestvovala je Anastasija Golić, učenica IV razreda flaute Škole za osnovno muzičko obrazovanje „Petar II Petrović Njegoš“ iz Bara, koja je izvela numere „Progressive Duos“ i „Menuet“, kompozitora Džordža Filipa Telemana.
Izložba je otvorena za javnost do 15. avgusta 2018. godine.
Fotografije: Miroslav Grubića (JU Muzeji i galerije Budve)
