Vezano: Brojna ekološka i međudržavna pitanja oko najavljene eksplatacije nafte iz našeg mora
Iz Komisije negiraju da je ukidanje vezano uz ideološku borbu, već kažu da su stručnjaci potvrdili opasnost ne samo za more već i za obalu.
– Italijanske i inostrane naftne kompanije imaju interesa za istražna bušenja jer i na tome mogu zaraditi – istakao je potpredsjednik Komisije Aldo Di Biagio.
Ali, za morski ekosistem nije štetna samo eksploatacija nafte već i samo istraživanje dna. Naime, za otkrivanje postojanja podmorskih rezervi ugljovodonika upotrebljava se seizmološki sistem istraživanja, tzv. tehnika air-gun. To je zapravo eksplozija kompresovanog vazduha od koje se stvaraju reflektirani talasi na osnovi kojih se određuje postojanje nalazišta.
Jedinstven zakon
Upravo te eksplozije povezane su s fenomenom nasukavanja morskih sisara. Crpljenje nafte stvara eroziju obale, koja se spušta i mijenja se cijeli sustav. Tehnologije koje se upotrebljavaju ugrožavaju i pitku vodu uz obalu. Sve ovo povećava i opasnost od curenja nafte u more ili ispuštanja štetnih materijala iz postrojenja.
– Jadran je zapravo veliko jezero i sve nesreće jako bi se odrazile i na obalu. Na primjer, izlivanje nafte imalo bi nesagledive posljedice. Italijanska je obala pjeskovita i nafta na njoj ostala bi najmanje sledećih 50 godina. Ali osim prirodne vrijednosti obale, ona je bitna i za stanovnike koji žive od turizma i ribolova. Stoga bi sve države jadranske regije trebale usuglasiti zakone vezane za korištenja Jadrana. Jer, italijanski zakon o istraživanju nafte odnosi se i na nas ako uzrokuje nesrećom. Nafta ne bi išla samo prema jednoj obali – upozorava Di Biagio.
Sad je najbitnije napraviti ozbiljnu analizu svake intervencije i stvarati projekte na osnovi odnosa između troškova i korisnosti. Naime, prostor koji bi bio obuhvaćen učincima naftnih bušotina živi uglavnom od turizma. Ribarenje i kultura ribarenja također je važna aktivnost za obalno stanovništvo. Dakle, trebalo bi usporediti što se dobiva, a što gubi naftnim bušotinama. Takva analiza, kaže naš sugovornik, nije načinjena. Ne zna se kakvo je mišljenje stanovnika koji žive s Jadranom i od Jadrana.
Naftne kompanije, čiji su interesi veliki, glasne su u iznošenju svojih stajališta. Trenutno u Jadranu im devet platformi za crpljenje nafte. Ali, ako zakon o koncesijama bude prihvaćen, niknuće još 70 platformi. To je zastrašujući scenario. Koliko će tada biti cijevi, željeza i raznog materijala u Jadranu... Ako samo pokoja litra neke štetne supstance iscuri slučajno iz neke cijevi, šteta će biti neprocjenjiva.
nesreća u meksičkom zalivu
Piše: Iz Rima Silvije Tomašević za Večernji list
