Zakrajšek i Martinović su svojom virtuoznošću i dubokom posvećenošću muzici stvorili jedinstven ugođaj, pokazujući zavidnu tehniku i emotivnu izražajnost. Svaki ton bio je precizno oblikovan, a emocije koje su prenijeli na publiku ostavile su dubok utisak. Posebno se izdvojilo djelo “Vocalise” Sergeja Rahmanjinova, gdje je Martinovićeva klavirska izvedba briljirala, dok je Zakrajšekov kontrabas unio dodatnu dubinu i toplinu. U Pjacolinom djelu “Kicho” publika je osjetila strast i energiju tanga, ali i maestralnu kombinaciju jazza i klasične muzike. Publika je tokom cijelog koncerta ostala u tišini i potpunoj koncentraciji do posljednjeg tona svakog izvedenog djela, nagradivši umjetnike dugim i iskrenim aplauzom.

Zakrajšek je, nakon koncerta, izjavio da su htjeli da odaju počast dvojici velikih muzičara.

“Napravljen je omaž Sergeju Kusevickom i obilježavanju 150 godina od njegovog rođenja. Ali, želio sam da naglasim i posvetim prvu kompoziciju svom preminulom profesoru Pavlu Aksamitu, koji je živio i stvarao u Budvi. Bio je dirigent Gradske muzike, profesor kontrabasa u Budvi i Podgorici, direktor škole u Budvi dugi niz godina. Mislim da ne cijenimo dovoljno šta su ljudi prije nas uradili za nas. Taj čovjek je toliko toga uradio za muziku u Crnoj Gori, Crnogorski simfonijski orkestar u sadašnjem sastavu ne bi postojao bez njegovih učenika”, kazao je Zakrajšek i dodao da i njega samog ispunjava pedagoški rad, ali da uvijek treba dodatno podsticati nove naraštaje.

“Pedagogija mi ide dobro, ali bilo bi bolje da je masovnije. U Crnoj Gori često se dešava da svakih 15-20 godina krenemo iz početka, što gubi kontinuitet. Djeca su vrlo talentovana, ali treba ih inspirisati da se bave klasičnom muzikom. To je posao koji zahtijeva mnogo truda, posebno u nižim muzičkim školama.”

Pijanista Martinović je naglasio da se na festivalu Grad teatar osjeća kao kod kuće.

“Od početka ovog milenijuma nastupao sam u raznim formacijama, nekad solo, nekad s orkestrom, a večeras sa Zoranom. Ovaj prostor već osjećam intimno, kao da je moj, fantastičan je i zaista predstavlja veliki izazov. Zoranu je možda bio veći izazov jer gudački instrumenti, kao i većina instrumenata, ne podnose najbolje vremenske uslove, posebno vlagu i toplotu. Ali, izborili smo se večeras i prostorno smo bili pripremljeni za takve stvari. Znate, ima festivala na kojima se svira napolju, pa je bilo situacija kada treba početi koncert, a pet minuta prije toga duva jak vjetar. Organizator mi kaže: “Za pet minuta će stati vjetar, vjerujte mi, svaku noć u devet stane”. Tako da, pripremljeni smo za sve vremenske uslove,” kazao je Martinović i dodao da djela koja su izvodili nisu striktno pisana za klavir i kontrabas.

“Program je dominantno napisan za kontrabas sa orkestrom, dok je kompozicija Arva Parta originalno napisana za violinu i klavir, a mi smo svirali transkripciju. Što se Pjacole tiče, on je originalno napisao kompoziciju za kontrabas i orkestar, ali u večerašnjem nastupu klavir je imao značajnu ulogu.”

Iako poznanstvo i prijateljstvo sa Zakrajšekom traje decenijama, Martinović ističe da je u pozadini dobrog koncerta uvijek veliki rad.

“Dugo se godina poznajemo, a zapravo iza svega što smo čuli večeras stoji veliki rad. Ja volim da kažem da se za svaki svoj koncert spremam cijeli život. Vježbam od devete godine, možda intenzivnije od desete. Što se tiče našeg zajedničkog rada, ovakav program podrazumijeva svakodnevne i duge probe, razgovore o muzici, debate i različita gledišta o rješenjima u samoj muzici. Mi imamo dosta sličnosti, pa te probe i dogovori teku fluidno. Pored toga što smo prijatelji, naše prijateljstvo smo krunisali ovim profesionalnim angažmanom. Posljednjih godina sviramo intenzivnije, iako se poznajemo cijeli život, nismo u ranijim godinama previše svirali zajedno. Ali, posljednjih godina je i to došlo, vjerovatno u pravo vrijeme.”

Muzički program festivala Grad teatar biće nastavljen već u utorak, 20. avgusta, u crkvi Santa Maria in Punta s početkom u 21h, kada će nastupiti sopran Petra Radulović i pijanistkinja Jelena Šiljeg.