Uvodnu riječ dala je Svetlana Ivanović, urednica festivalskog programa, ističući da postoje dva razloga zbog kojih se Savjet JU Grad teatar odlučio da realizuje upravo ovu izložbu.
“Prvi razlog je vrlo uspješna saradnja sa Narodnim muzejom Crne Gore koja se pokazala plodotvornom, prije svega zbog činjenice što smo, zahvaljujući zaposlenima u Narodnom muzeju, u prilici da i ovdje u Budvi prikažemo dio crnogorskog likovnog bogatstva. S druge strane nastavljamo i mediteransku priču koju smo započeli 2017. godine budući da smo se ovoga puta opredijelili za prikazivanje djela jedne škole koja je, u periodu od 20 godina koliko je funkcionisala, bila fenomen zbog toga što su svi eminentni umjetnici druge polovine XX vijeka uglavnom završavali ovu školu”, istakla je Ivanović.
Izložbu je zvanično otvorila kustoskinja Snežana Ivović koja je kazala da posebno mjesto u razvoju poslijeratne crogorske umjetnosti pripada znamenitoj hercegnovskoj likovnoj školi.
“U vremenu razorene i opustošene zemlje, kada se smjelo i entuzijastički pristupilo trasiranju staze budućeg prosperiteta na svim društvenim nivoima, ambiciozna zamisao da se osnuje prva škola likovne umjetnosti u Crnoj Gori urodila je plodom. Rješenjem Ministarstva prosvjete od 20. septembra1946. godine škola prvobitno biva formirana na Cetinju. S obzirom da se do kraja godine nije prijavio dovoljan broj učenika, škola je sa radom počela u januaru 1947. godine, a prvi pedagozi bili su već proslavljeni eminentni umjetnici, direktor Petar Lubarda i nastavnici Milo Milunović, Đorđe Oraovac, Svetomir Poček i Milan Božović. Međutim, uzlazna razvojna putanja škole, Odlukom Ministarstva prosvjete i kulture Vlade Crne Gore, zaustavila se 1966. godine. Hercegnovska likovna škola, od koje danas nije ostao fizički trag, kroz svoje dvodecenijsko djelovanje, bila je rasadnik velikih talenata i budućih priznatih stvaralaca i to ne samo iz oblasti likovne umjetnosti. Mlade ljude, poletne i spremne da daju doprinos napretku zemlje, okupljala je i objedinjavala želja za umjetnošću i život sa umjetnošću”, kazala je Ivović i istakla da su nesebična stručna posvećenost, a nadasve prijateljska brižnost profesora, izuzetno važne za tako mlade ljude, koji su ih tokom čitavog života, sa radošću i pijetetom pominjali.
“Ali sjećanje na jednu lijepo proživljenu mladost, pod nebom uvijek inspirativnog i toplog mediteranskog podneblja obilježiće generacije učenika. lako nisu svi bili „geniji”, kako je jednom prilikom izjavio Dado Đurić o svojim profesorima, jesu bili „pošteni". Pošteni u svom stvaralaštvu, kao i prenošenju znanja i umijeća. Ne bismo imali ni visoke domete dobrog broja stvaralaca, sa polazištem iz hercegnovske škole, da nisu iskreno i pošteno pristupili svom pozivu”, kazala je Ivović.
Kroz predstavljanje svedenog broja djela učitelja i učenih, prezentovani radovi iz fonda Narodnog muzeja Crne Gore, trudeći se da budu iz najbližeg vremenskog areala djelovanja hercegnovske škole, ili neposredno nakon njenog gašenja, potvrđuju živu stvaralačku atmosferu i stimulativnost, koja se odrazila na kasniji samosvojan i heterogen pristup njenih polaznika u plastičkom i tematskom odabiru likovnog izraza, dodala je Ivović.
“Ova škola se doima kao svojevrsna misija, čiji učinak traje kroz prostor i vrijeme. Snažno je oličena u kolektivnoj svijesti onih koji su kroz nju prošli, jer je, poput meteora, namah bljesnula i nažalost, posve nestala sa istorijske scene. Iza nje je, čini se, ostala nenadoknadiva praznina, zapisao je svojevremeno učenik ove škole, silkar i poznati istoričar umjetnosti Zdravko Vučinić. Mnoga danas proslavljena umjetnička imena, koja su svoje prvo likovno formiranje i prva profesionalna znanja sticali kroz hercegnovsku likovnu školu, doživjela su uspjeh i afirmaciju na internacionalnoj likovnoj sceni, a sa ove distance posmatrano, sigurna je tvrdnja da snaga i veličina uspjeha likovne umjetnosti druge polovine XX vijeka u Crnoj Gori, dobrim dijelom počiva na temeljima hercegnovske likovne škole.”
Na izložbi su prikazana djela Miodraga Dada Đurića, Vojislava Voja Stanića, Branka Filipovića Fila, Uroša Toškovića, Mirka Kujačića, Jovana Jova Ivanovića, Maria Maskarelija, Luke Berberovića, Đorđa Pravilovića, Kemala Ramujkića, Luke Tomanovića, Draga Đurovića, Milenka Žarkovića, Moma Vukovića, Danice Danje Đurović, Vojislava Voja Tatara i Miloša Vuškovića.
Izložba će biti otvorena do 20. avgusta.
