Na početku programa je nastupila Marina Dinić, pijanistkinja iz Budve, koja je odsvirala kompoziciju „Harmony of love“. Nakon toga je Itana Lalović u ime JU Muzeji i galerije pozdravila prisutne i upoznala ih sa konceptom izložbe i biografijama autorki: „Natalia Pronina je grafičarka i slikarka, članica Saveza umjetnika Rusije i međunarodnog udruženja likovnih umjetnosti – AIAP UNESCO. Rođena je 14. aprila 1971. godine u Omsku (Rusija). Diplomirala je 1994. godine sa odličnim uspjehom na Omskskom državnom pedagoškom univerzitetu (umetnički i grafički fakultet). Nakon diplomiranja je ostala na univerzitetu i trenutno radi na Fakultetu umjetnosti.
Učestvovala je u raznim izložbenim projektima: međuregionalnim, ruskim i međunarodnim. Poslednjih petnaest godina imala je deset samostalnih izložbi. Njeni radovi se čuvaju u državnim muzejima i privatnim kolekcijama u Rusiji i drugim zemljama. Lidija Zaremba je grafičarka i slikarka, članica Saveza umjetnika Rusije i Međunarodnog udruženja likovnih umetnosti – AIAP UNESCO. Rođena je 10. aprila 1970. godine u Omsku (Rusija). Diplomirala je 1992. godine na Odsjeku za umjetnost i grafiku Omskog pedagoškog univerziteta. Od 1996. godine predaje na Dječijoj umjetničkoj školi broj 3 (Omsk). Učestvovala je u raznim izložbenim projektima: međuregionalnim, ruskim i međunarodnim. Tokom proteklih dvadeset godina održala je šest samostalnih izložbi. Njeni radovi se čuvaju u državnim muzejima i privatnim kolekcijama u Rusiji, Francuskoj, Americi, Poljskoj i Nemačkoj.”
Nakon toga se publici obratio Mile Albijanić, likovni umjetnik iz Tivta, koji je otvorio izložbu: „Božja najtananija i makar za nas ljude najljepša tvorevina jeste cvijet. Ta mrvica raspjevane mirišljave svjetlosti. Slikati cvijeće, opredijeliti se za taj poduhvat nije ni malo lako ni jednostavno. Kao što ne bi postojale boje da ih nismo ukrali od cvijeća, tako ne postoji umjetnik koji se nije oprobao u slikanju cvijeća. Nataša to radi slojevito, veoma slojevito, u rasponu od svijetla do tajne. Slojevi koje slaže na sliku su poput velova, svaki veo posebno prozračan, posebnom tajnom dotaknut, jedan je od finih zlatnih linija ispletenih zracima sunca, drugi opet od mjesečeve srebrne paučine, treći od finog notnog tkanja, recimo Šopenove muzike. Tvorac je takođe, pored cvijeća, stvorio još jedan ukras, plah, ćudljiv, nestalan, tajnovito dubok i nemiran, jak kao more i lak kao paperja dah, ukras zvani žena. Lidijine žene, matisovski i modiljanijevski koketno zavodljive, nimfe Baltusa ili Lolite Nabokova, a ipak suštinski snažne i istinite. Žene, ta tijela koja govore vatrom i vodom, ovdje se igraju, mješaju se sa cvijećem umivene mirisom i muzikom njegovih latica. Ženski princip duboke mudrosti i intuicije, i svijetlost i tama, i lice i naličje te ćudljive prirodne stihije, sve je to utkano u Lidijine slike. Zajedničko za slikarstvo ove dvije umjetnice je ženski princip. Iako dolaze iz Sibira, na njihovim slikama ima puno sunca, njihovog sibirskog. Slike isijavaju toplinu poznog ljeta, toplinu smiraja dana i toplinu duše koja ih je iznjedrila.“
Izložba će biti otvorena za javnost do 2. septembra 2018. godine.
