Dankan Mekmilan se u svojim komadima bavi modernim sociopolitičkim temama. Tema ove duodrame su muško-ženski odnosi, problemi sa kojima se suočavaju mladi bračni parovi, nesnađenost u društvenom trenutku, socijalna i egistencijalna nesigurnost, što sve utiče na zapitanost da li u svijetu, ovakvom kakav je, stvarati novi život.

Nakon izvođenja Maja Stojanović je objasnila da su u predstavi podjednako htjeli da akcentuju kako lična pitanja tako i ona koja su bitna na svjetskom nivou jer “koliko god da smo mi usmjereni na ono što se u svijetu smatra primarnim problemom, uvjek vam je vaš lični malo preči. Mi bismo svi voljeli da smo na svim poljima korektni i da smo dobri ljudi, ali ipak vas vaša mala muka zaboli više od npr. globalnog zagrijevanja”. Stojanović smatra da je tema predstave moderna i da se treba razmišljati o velikim pitanjima, ali “opet na kraju ljubav pobjeđuje i to je ono kako ja vidim ovu priču o dvoje ljudi, u komleksnom odnosu. Tu ima svega, ali postoji ta jedna, jednostavna, a opet danas toliko rijetka stvar, a to je razumijevanje, sloboda da jedno drugom kažu sve kao partneri. To me je inspirisalo kao glumicu da tražim taj ljubavni jezik, koje su to razlike između nas dvoje i šta je to gdje se spajamo. Komunikacija je nešto na čemu se insistira u svim odnosima i psihologija je globalnom nivou baš u tom smjeru i angažovana.”

Stevan Vuković za teme koje se provlače kroz sami komad objašnjava da su teme koje se tiču svakog, više ili manje, u odnosu na to koliko smo zreli, obrazovani i emocionalno inteligentni da promišljamo o temi roditeljstva, o tome šta znači zapravo donijeti nekog novog na ovaj svijet i o neophodnosti izražavanja svojih osjećanja: “Naše cjelokupno vaspitanje je u suprotnosti sa ovim komadom. Nama je tema roditeljstva automatizovana, nešto što se podrazumjeva, smisao života, ustaljena matrica – završi školu, nađi posao, oženi se i dobij djecu. Ja mislim da smo u problemu ako to treba da bude jedino što se podrazumijeva, kad stanemo i razmislimo da li smo dovoljno dobri, dovoljno spremni, sposobni da nekom novom obezbijedimo makar život koji mi imamo, onda ćemo biti bolji ljudi, nećemo imati najveći procenat razvoda brakova u Evropi, komuniciraćemo, ići ćemo kod psihoterapeuta, trudićemo se da radimo dobre stvari za naše mentalno i fizičko zdravlje i nećemo biti oni neki zatucani iz šuma balkanskih. Takođe je bitno, iako smo vaspitani po principu ćuti i trpi, da prestanemo da budemo društvo u ‘trpnom stanju’ i moramo naučiti da pričamo o našim osjećanjima”.

Autorski tim predstave pored Andreja Nosova, reditelja, čine Ivan Vuković, koji je preveo komad “Pluća”, Vesna Sušić, scenografkinja, koja je bila zadužena i za dizajn materijala, Marija Marković, kostimografkinja, i Nemanja Calić, koji je uradio dizajn svjetla.

U ciklusu predstava koje je JU “Grad teatar” prikazala tokom novembra i decembra preostala je još komična duodrama kabaretskog tipa pod nazivom „Kaučing“ autorke i glumice Dušanke Stojanović Glid koja će biti izvedena u ponedeljak, 11. decembra, u 20 časova na sceni “Crvene komune” u Petrovcu.