Odluku da nagrada Festivala „Ćirlicom“ bude dodijeljena profesorki Bojović jednoglasno je donio žiri u sastavu: predsjednik Udruženja izdavača i knjižara Crne Gore, Radomir Uljarević, direktorica Narodne biblioteke Budve, Mila Baljević i književnik i književni kritičar Želidrag Nikčević. Gospođi Bojović festivalsku nagradu uručila je direktorica Baljević.
U svom obrazloženju predsjednik žirija Radomir Uljarević istakao je sljedeće:
„Žiri je jednoglasno usvojio predlog da se ove godine nagrada dodijeli akademiku, gospođi Zlati Bojović za višedecenijski predani rad na istraživanju dubrovačke književnosti, i upotrebe ćirilice u Dubrovniku i Dalmaciji tokom srednjeg vijeka i za veliki trud da se sačuva ćirilično pismo kao naše kulturno-istorijsko i identitetsko obilježje. A Festival „Ćirilicom“ je naš skromni doprinos očuvanju ćiriličnog pisma. Bilo bi dovoljno navesti samo bibliografiju gospođe Zlate Bojović, pa da imamo obrazloženje zašto baš njoj dodjeljujemo Nagradu „Sveti Stefan Štiljanović“. Iz te opsežne biografije mi ćemo ukazati samo na dio koji predstavlja krunu rada nepotkupljivog naučnika, jednog od najvažnijih u srpskom narodu ne samo u našem vremenu. Zlata Bojović zlatnim slovima ispisuje istoriju dubrovačke književnosti koja nastaje tokom srednjeg vijeka i koja se na najbolji način i u najvećoj mjeri ostvaruje u renesansi i baroku, a nestaje krajem epohe prosvetiteljstva nestankom viševjekovne Dubrovačke republike. Život dubrovačke poezije započinje ćiriličnim stihovima početkom 15, a dubrovačka književnost prestaje da postoji početkom 19. vijeka. Kako je dubrovačka književnost bila epohalna, tako je gospođa Bojović, tako delikatno, sa izuzetnom pažnjom, sa suptilnošću svojstvenom samo odabranim posvećenicima, učinila epohalni napor da nam tu književnost približi i da time nas učini učesnicima i svjedocima sopstvene kulturne istorije“, kazao je, pored ostalog, Uljarević.
Akademik Zlata Bojović zahvalila je organizatorima Festivala „Ćirilicom“ na Nagradi.
„Čast mi je što sam uvrštena među one koji već osmu godinu, s ponosom mogu da iskažu radost kao nosioci Povelje znamenitog imena Svetog Stefana Štiljanovića, koji je povezao Srbe, od Paštrovića do Slavonije i Srema, u možda najopasnijem vremenu da se Srbi ne pogube, u vjeri, u naciji, u identitetu poslije posljednjeg despota Brankovića. Od tada, naš narod je stalno na oprezu, u strepnji ne samo od osvajanja, osvajači dođu i prođu, nego u strepnji za sopstvenu naciju, u značenju Crnjanskovog naciona, za vjeru, za opstanak, za tradiciju koja mu je često jedini čvrsti stub. Kada su zasnivači Festivala „Ćirilicom“ osnivali program sigurna sam da su njihovi idejni i stvarni pokretači bili podstaknuti ovim davnim strepnjama koje nikada nisu prestajale, samo su se u nekim vremenima povlačile u pozadinu. Sigurna sam da su oni bili podstaknuti iskonskom snažnom željom da se očuvamo, da otvorimo put svojim vrlinama, da opstanemo, da ne zaboravimo da smo vlasnici najsavremenijeg i najjednostavnijeg pisma u svijetu. Da znanjem, istraživanjem i stvaranjem premostimo praznine i tamna vremena istorije, da neprestano tu istinu o nama do koje dođemo govorimo i predajemo je očišćenu i nesumnjivu budućnosti“, istakla je Bojović.
U nastavku večeri upriličen je program o Visarionu LJubiši, a o monografiji „Mitropolit Visarion LJubiša“ govorili su mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije i autor monografije, monah dr Pavle Kondić.
U muzičkom dijelu programa nastupili su Dušica Kordić i Nikola Vučković.
