Povodom 180 godina od objavljivanja metafizičkog spjeva Petra II Petrovića NJegoša, Deretić je ukazala na razuđenu i razvijenu istoriju recepcije tog djela, osvrnuvši se, najprije, na okolnosti koje su pratile objavljivanje tog djela u Beogradu, a potom i na aspekte koji se tiču tumačenja dometa „Luče“ u filozofskim krugovima.

„Daleke 1845. godine NJegoš je poslao svoga učitelja Simu Milutinovića Sarajliju u Beograd da mu pečati, odnosno objavi „Luču“. To objavljivanje je na čudesan način teklo duže nego što se očekivalo, zbog naslovne stranice koju je bilo potrebno na odgovarajući način pečatiti. Tako da se NJegoševo omiljeno djelo sa trudom rađalo u Beogradu, dok napokon nije bilo publikovano. Inače, recepcija NJegoša u 19. vijeku nije bila ni pozamašna, ni velika. Tek krajem tog stoljeća, Pavle Popović, do Drugog svjetskog rata najpoznatiji istoričar književnosti, i Jovan Skrelić, drugi uz Popovića, su u stvari udahnuli NJegošu život u recepciji i istakli kako je njegovo djelo veliko i naročito originalno“, istakla je ona.

Međutim, kako je naglasila, vladala je predrasuda, utkana u dominantno uvjerenje da je NJegoš neobično originalan stvaralac, ali prije svega „Gorskog vijenca“. To, objasnila je profesorica, nije važilo za „Luču“.

„Svi su, na čelu sa Skrelićem kao najuticajnijim, smatrali da je „Luča mikrokozma“ zapravo neoriginalno djelo i da je NJegoš bio pod uticajem Miltona i „Izgubljenog raja“ i da to djelo ne predstavlja nešto čime bi se ozbiljna kritika trebalo baviti. Ta sjena koja je pratila „Luču“ trajala je dosta dugo, dok jedan NJemac, odnosno njemački slavista, Alojz Šmaus nije u svojoj studiji, između dva svjetska rata, tridesetih godina, rekao da je „Luča“ po svojoj kompoziciji originalno NJegoševo djelo, različito od Miltonovog „Izgubljenog raja“. Prevashodno zbog toga što se u „Izgubljenom raju“ radnja vodi isključivo na nebesima, a kod NJegoša počinje uzletom pjesnika koji odlazi na nebo, dramom koja se tamo odvija, da bi se opet spustila do čovjeka.“

Napominjući da Branislav Petronijević čuvenu sintagmu „borbe neprestane“ tumači u darvinovskom ključu, profesorica je ukazala da smatra da je ta misao ipak daleko od NJegoša koji se, kako je ocijenila, tim duhovima suprotstavlja kao tiranima koji guše slobodu.

Sa druge strane, Deretić je ukazala na tezu Slobodana Žunjića koji ističe da su za velikog mislioca vrline patnja.

„I sada dolazimo do onoga što je ishodište mog predavanja. Za njega je ljudski život patnja, snoviđenje, tamnica... Na tom fonu, otvaraju se pitanja, sa jedne strane: Šta NJegoš govori o ljudskoj sudbini, prije svega u „Luči Mikrokozma“?, potom: Po čemu je čovjek, čija je sudbina tamnica i koji živi snoviđenje i pati sličan Bogu?, i treće pitanje jeste lik satane“, kazala je ona.

Profesorica Deretić detaljnije je obrazložila tri navedena pitanja.

„NJegoš, a to se može tumačiti iz posvete Simi Milutinoviću Sarajliji, vidi ljudski život kao život u kojem je čovjek stiješnjen između svoje dvije bazične suprotnosti – duha i tijela. Dok je duh nešto što čovjeka goni naprijed, čime čovjek izražava svoju različitost i posebnost u odnosu na sve ostalo, dotle ga tijelo vezuje za konačnost i u krajnjem slučaju – njegovo tijelo će se sigurno raspasti. Druga suprotnost koju NJegoš uviđa jeste suprotnost između ljudskog duha i požudnog, ili kako bi on rekao, skotskog, životinjskog dijela sebe. Požude su, naravno, vezane za čovjekov opstanak, hranu, piće, ljubavna uživanja, ali čovjek u svemu tome pretjeruje. Znači, taj dio čovjeka na više mjesta u „Luči“ NJegoš naziva skotskim dijelom čovjeka koji ga vraća unazad i vezuje za zemlju, ovu tamnicu u kojoj smo. Postavlja se pitanje kako je i da li je uopšte moguće tu tamnicu prevazići- NJu dok smo u ovom tijelu nije moguće prevazići i tu je NJegoš jako blizak svakom hrišćanskom neoplatonizmu koji vidi podvojenost između duhovnog i tjelesnog i nemogućnost, sem smrću, da se napusti tjelesno. NJegoš je duboko svjestan toga, ali je vrlo zanimljivo što on uočava luču ili iskru u nama kojom se čovjek približava božanskom ili nalikuje Bogu. Dakle, pjesnik poniranjem u sebe duhovno otkriva i uzdiže se u nebesku sferu u kojoj putuje kroz dva pjevanja, da bi nam se u trećem velikim monolozima javio Bog, a u četvrtom stupa đavo, odnosno, kako NJegoš kaže, satana. Satana nije ono što bi nam na prvi pogled moglo pasti na pamet. NJegošev satana je onaj koji želi da ograniči vlast Boga. Drugim riječima, satana je zapravo prvobitni separatista. On hoće da od Boga uzme nešto i da to parče obilježi svojim identitetom“, navela je Deretić.

Ovim programom zaokružen je program devetog Festivala „Ćirilicom“, koji je ove godine počeo 26. avgusta, u organizaciji Narodne biblioteke „Miroslav Luketić“ Budva i Udruženja izdavača i knjižara Crne Gore. Manifestaciju su podržali Opština Budva i Turistička organizacija opštine Budva.

Baljević: Festival „Ćirilicom“ je prestižna manifestacija prepoznata po pažljivo biranim programima

Direktorica budvanske Biblioteke, Mila Baljević zahvalila je lokalnoj samoupravi, pokroviteljima i prijateljima manifestacije i publici na velikoj podršci koju je Festival uživao svih ovih godina.

„Prije devet godina, na samom početku, Festival „Ćirilicom“ je stekao dobro javno ime i već nakon prvog izdanja postao je prestižna manifestacija koja je prepoznata u čitavom regionu po pažljivo biranim programima. Ne samo književnim, dramskim ili muzičkim, već i po ukupnom slojevito osmišljenom sadržaju. Po prirodi stvari Festival je imao svoje oponente koji su, malo pomalo, prelazili na našu stranu. Tako su naši strogi kritičari spočetka već narednih godina bili u publici na programima. Mogućnost da i „Grad teatar“ u toku našeg programa predstavi svoje gostujuće programe, uvjerljivo pokazuje da smo u Budvi na istom poslu i da je umrežavanje u kulturi veoma važno i veoma podsticajno. Svi su se trudili da dostignu standarde, visoko podižući kriterije, birajući samo najbolje, jer kad je riječ o kulturi elitizam je ono čime se rukovode kulturni poslenici Budve, znajući da je osrednje lošije od lošeg. Iduće godine Festival „Ćirilicom“ puni 10 godina i mi smo već obezbijedili učešće nekih od najvažnijih svjetskih pisaca, dobitnika najprestižnijih međunarodnih nagrada, među kojima i dobitnika Nobelove nagrade za književnost. Vjerujemo da će deseto izdanje samo potvrditi visoko mjesto koje u ovom trenutku uživamo među evropskim kulturnim manifestacijama“, istakla je Baljević.

Program će zvanično biti završen danas trećim izvođenjem predstave u formi vođene šetnje „Nestvarni grad“.