Komad se sastoji od kratkih monologa odabranih iz istoimene drame i zbirke “Hodam u koloni“ italijanskog glumca, reditelja i dramskog pisca Askanija Čelestinija. Priče iz svakodnevice, korišćenjem basnolikih alegorija, slikaju kompleksnu mapu neoliberalne sadašnjosti – konzumerske, netrpeljive, korumpirane, samožive, ali i paralisane, depresivne i bezidejne. Klasni, rasni i politički problemi objašnjavaju se jednostavnim „prirodnim zakonima“ ili primjerima iz istorije čovječanstva, elaborirajući citate sv. Mateja, Napoleona, Hitlera, Gramšija i Svifta. Monolozi su kratki, eksplozivni i balansiraju između „rentovanja“ na Tviteru i stend-ap komedije. Pisac ih definiše kao humor koji staje u kutiju šibice – palidrvca koja bljeskaju jedno za drugim ili se ređaju u najrazličitije oblike.

Reditelj Bojan Đorđev: Pozorište mora da ima zrno humora da bi komuniciralo

Reditelj Bojan Đorđev je, nakon igranja predstave u Budvi, izjavio da je veliki izazov bio prilagođavanje sceni na otvorenom.

“Naša tehnička ekipa iz Ateljea 212 i ekipa festivala Grad teatar su uspjele da prilagode sve sceni na otvorenom jer je ova predstava baš pravljena za kutiju sa svim njenim iluzijama. Prilagodili smo neke stvari koje nisu bile predviđene za igranje na otvorenom, ali se ova predstava ipak najviše zasniva na tekstu i komunikaciji između izvođača i publike“, rekao je on i dodao da tekst nije prilagođen našim prostorima iako se čini da jeste.

“Čelestini je jako pametan pisac koji umije da iskomunicira neke važne političke teme jednim pristupačnim jezikom i to je dragocjeno i za glumce i za publiku. Mislim da je humor u pozorišnoj umjetnosti nešto što otključava razna vrata i najjače političke poruke je djelotvornije prenositi humorom. Humor može da razotkriva stvari, da sprovede neku vrstu katarze u tom prepoznavanju i stidu, pa ponovnom smijehu. Pozorište mora da ima zrno humora da bi komuniciralo.“

Glumica Katarina Žutić je rekla da je pozorišni trik da se na lak i komičan način pokrenu ozbiljne teme i obratno.

“Ta kontra je ljepota naše pozorišne umjetnosti. Ako se to postigne, to je pravi uspjeh. U svojim likovima tražila sam prototipe, osim jedne konkretne osobe koju svi znamo. Različiti ljudi koji su pogledali predstavu kažu da ih podsjećam na mnoge osobe iz stvarnog života, što znači da sam uspjela u tome“, objasnila je Žutić.

Glumac Gordan Kičić smatra da je tekst vrlo direktan i da je najveći kvalitet predstave duhovitost.

“Sve te teške teme obojene su lakoćom, nebitnošću i sarkazmom, ali su ovo ključne teme savremenog društva. Čelestini podvlači crtu savremenog života, pokazuje koliko nas uznemiravaju razne stvari. Moj lik je uznemiren zbog različitih stvari i želi da ta uznemirenost prođe, ali neće proći.“

Pored reditelja predstave, Bojana Đorđeva i dramaturga Mine Milošević, autorski tim čine Siniša Ilić (scenograf), Maja Mirković (kostimograf), Maja Balubdžić (muzika) i Čarni Đerić (scenski pokret). U predstavi igraju Katarina Žutić, Gordan Kičić, Jovana Gavrilović, Branislav Zeremski, Aleksandar Srećković, Dejan Dedić, Isidora Minić, Ivan Jevtović, Miona Marković i Ivan Mihailović.