Monografija „Minervinim tragom” predstavlja prvu studiju o ženama književnicama u Crnoj Gori i kritički osvrt na njihovo stvaralaštvo. U svom dvogodišnjem radu na monografiji doktorka književnih nauka Sofija Kalezić je razgovarala sa više od 100 žena i pročitala 200 knjiga, a u monografiji se našlo mjesta za tridesetak književnica. Dvije budvanske autorke, pomenuta Zorica Joksimović i Katarina Sarić, stvaralaštvom su zavrijedile da se nađu na stranicama monografije.

Doc. dr Andrijana Nikolić je u svom osvrtu na monografiju istakla: “Autorka je u predgovoru ove knjige za pojmove „žensko pismo“, „žensko pisanje“, ili „ženska književnost“ istakla da predstavljaju vrstu jezičke diskriminacije, koja u samom nazivu podrazumijeva da je stvaralaštvo književnica nešto što je po pravilu van umjetničkog okvira i polja, poput satelita koji kruže oko svijeta „prave“ umjetnosti. Iako u književnoistorijskoj i književnoteorijskoj i kritičkoj terminologiji ne postoje termini kao što su „muško pismo“ ili „muška književnost“, kao da se ovim želi reći da se podrazumijeva da je stvaralaštvo muškaraca samo po sebi umjetnost. Autorka navodi da se izraz „žensko pismo“ koristi u pežorativu, čime se dobija konotacija patetičnog , neozbiljnog i trivijalnog.(…) Svjesna činjenice da je književnost sastavni dio svakodnevnog života i kao takva govori o osvemu o čemu govori i ljudski napor za osmišljavanje zbilje, autorka se dala u avanturu istraživanja posebnog smislenog „svijeta djela“. Bez lažne skromnosti, kad se neko preda na put istraživanja nikada ne može ni pretpostaviti u kakvu šumu će ga odvesti putevi empirijskoga rada. Pretpostavljam da ni Sofija Kalezić nije mogla pretpostaviti kamo je odvode žene sa svojim pismima, dok je naučno pregalaštvo prevazilazilo okvire očekivanog. Za dvije godine pročitati i obraditi samo za ovu monografiju najmanje dvije stotine knjiga, svakako je podatak za respekt. Jer, iznijeti sušastvenost svakog stila, osobenosti ili krajnjih rubova po kojima su se pojedine književnice kretale, mogla je samo predanost i ustrajnost sa istančanom analitičkom notom. U sveobuhvatnom presjeku ove monografije, za koju slobodno možemo da kažemo da je naučna, metodološki i interpretativno, autorka je drugačije prilazila od književnice do književnice u čemu je neosporno izrazila pluralizam metoda i pristupa interpretacijama, kako bi u svakom književnom djelu odagnala primisli o bilo kakvoj manjkavosti istoga. Ono što je najteže u svakom naučnom pristupu, jeste odvojiti umjetničku vrijednost i posvetiti joj se na način kako bi se zadovoljila fenomenalistička škola Romana Ingardena koji je u svakom književnom djelu iznalazio sloj značenja, sloj zvučanja, sloj predmetnosti i sloj shematizovanih aspekata. Za poznavaoce književne riječi, znači kada kažem da je posebno mjesto u proučavanju svih tekstova ova autorka posvetila formuli pisac-djelo-čitalac, vodeći računa o svim municioznim ornamentima svakog obrađenog teksta u Jausovom „horizontu očekivanja“ i posrednom uticaju književnog djela na čitaoca. Možemo reći da je svako književno djelo analizirala zasebno, razumijevajući ga kao individualnu duhovnu tvorevinu, čime je ispunila i Diltajev program koji se zasnivao na sažimanju „duhovne istorije“ koja na književno proučavanje gleda kao na izraz duhovne situacije određene epohe, odnosno vremena. Da budem određenija, Sofija Kalezić se bavila dominantnom umjetničkom vrijednošću svakoga pročitanog djela, te je na svojstven način objedinila žensko stvralaštvo kroz prizmu žene. Uspješno je savladala probleme sistematizacije i klasifikacije književnih djela, a samim time individualnim interpretacijama obuhvatila je analizirano područje. Ono što je bitno jeste činjenica da je vođena stvaralačko-umjetničkim inputom, autorka Kalezić veoma kritički obradila problem recepcije ovih djela. Oštra kritičarka, Sofija Kalezić nije rangirala obrađena djela, po sistemu više ili niže vrijednosti, već ih je duhu postmodernog manira smjestila u ravan horizontale, dodijelivši im mjesto jednake među jednakima, odnosno najbolje među jednakima.”

Novinarka i predsjednica organizacije žena Budve Branka Čvorović je u svom osvrtu na monografiju Sofije Kalezić publici predstavila presjek zastupljenih autorki i njihovih djela vođena tematskim i motivskim karakteristikama. Ona je u zaključku svojeg izlaganja preporučila da od sada knjige čitamo “Sofijinim tragom”: “Nakon monografije Sofije Kalezić „Minervinim tragom“ koja svakako zauzima visoko mjesto na ljestvici književne kritike, moja preporuka bi bila da knjige od sada, čitamo „Sofijinim tragom“, jer jedino tako nećemo propustiti kvalitetne, zanimljive i vrijedne tekstove, priče i romane crnogorskih književnica, koje su pisale o nama i za nas ...
Sofija Kalezić je naučno i znalački utabala staze a na nama je da tražimo, upijamo, istražujemo, sanjamo, pronalazimo, važne riječi i rečenice podvlačimo, pamtimo, osvješćujemo, promišljamo ... i sa zadovoljstvom čitamo.”
Jedna od zastupljenih autorki u monografiji Sofije Kalezić, Zorica Joksimović se u formi esejističkog zapisa osvrnula na ovo naučno ostvarenje. Navodeći simboliku naslova Minervinim tragom podsjetila je da Minerva bijaše zaštitnica kreativnih profesija, simbol mudrosti među mnogim narodima; poštovana na Kapitolu, zbog svog strogog temperamenta i ljubavi prema ljepoti: “Ne slučajno, Sofija Kalezić uzima naslov „Minervinim tragom“ za monografiju proznog stvaralaštva crnogorskih književnica. Zbirka odabranih, prema estetskim i drugim kvalitativnim mjerilima priređivača. Ne znam samo da li ih je vidjela sa kopljem i štitom u rukama kao kod Zaštitnice? Koplje, ona riječ kojom književnice ispisuju svoje stvaralačke izraze, a štit, njihovo djelo koje ih brani. „Ratnice“ riječima sa opusom mnoštva raznorodnih radnji u ovim i drugim „smutnim vremenima“, kada ni istorija nije „istinita“ i „“vjerna“ kao stvarnost, ispisuju svoje slovo. Autorka tako, vodeći se Minervinim tragom utiče na slobodu i zrelost poimanja jedne kulture, na to da pojedine činjenice književno-umjetničke samobitnosti ne „gledamo“ kroz naočare sa zatamnjenim staklima ili istoriografskom dioptrijom kratkovidosti.” Govoreći o književnoj recepciji stvaralaštva crnogorskih spisateljica Zorica Joksimović je kazala: “Književnu recepciju literature koju pišu žene, Kalezić daje, polazeći od njihove forme do značenja koje je izvan te forme, to jest, kao takva, cilj je po sebi. Ona ističe „raznovrsnost pojave različitih narativnih podvrsta u okvirima savremenog stvaralaštva naših književnica, od romana i zbirki pripovijedaka realističkog i neorealističkog prosedea, preko formi društvenog, istorijskog, porodičnog romana“. Onih poput Vide Ognjenović čije je stvaralaštvo odavno oplovilo mora savremene crnogorske i evropske književnosti, do ovih čija je djela autorka analitički predstavila, a za koje smatra da su „nedovoljno osvijetljena“ široj čitalačkoj publici.”
Na kraju se obratila i autorka, dr Sofija Kalezić zahvalivši organizatoru i učesnicima promocije koji su, svaki iz svog ugla, predstavili monografiju Minervinim tragom.Autorke zastupljene u monografiji u svojim djelima su se bavile sličnim temama a to su: položaj žene u porodici, zajednici, u društvu.Sofija Kalezić je u uvodu monografije istakla da ju je posvetila “crnogorskim ženama modernog vremena koje su prevalile ne baš mali i lak civilizacijski luk, koje u sebi pulsiraju bilom vlastitih pretkinja, koje su spremne da se bore i da vole, a koje su svojim djelom na različite načine dokazale da ljubav i borba predstavljaju dva osnovna imperativa života.”