I svjetski rat je Zentu zatekao u Jadranskom moru, i tu je dobila novu ulogu - da blokira crnogorsku obalu kad u Jadran uplovi anglo-francuska flota.
Tog 16. avgusta 1914. godine krstarica Zenta i razarač Ulan su dobili zadatak da isplove iz Tivta južnije , 5 milja od obale,do rta Volujice do ušća Bojane i nastavi blokadu. Zadatak je bio da se u ui sumrak vraća u Boku, a svanućem ponovo u reon blokade. Oko 07:45 ujutru, na 5 nautičkih milja od obale, posada Zente primijetila je,iz pravca juga, oblake gustog dima i 5 britanskih razarača. Nakon što je razarač Ulan primijetio još nekoliko stubova dima francuskih brodova, obavijestio je kapetana Zente Paula Pahnera, bilo im je jasno da ih je anglo-francuska flota od ukupno 17 brodova opazila i da se dala u potjeru za njima.
Bili su to mnogo veći, jači i moderniji brodovi, predvođeni francuskim brodovima Courbet i Jean Bart . Zenta sa svojih oko 2500 tona deplasmana,sa klipnim parnim strojevima,maksimalne brzine 21 čvor i sa topovima od 120 mm,nije imala šanse. Francuski brodovi su ponudili Zenti predaju,ispalivši dvije granate ispred pramca Zente. Međutim,kapetan Pahner je to odbio,odlučio da se ponosno ponese i naredio da se razviju sve zastave na brodu,kao i najveća, zastava Carske Ratne mornarice. To je bila inicijalna kapisla Britancima i Francuzima da otvore paljbu.
brod Courbet
brod Jean Bart
Vatra koju su otvorili brodovi anglo-francuske flote bila je nemilosrdna. U međuvremenu, austrougarski razarač Ulan je uspio da umakne u pravcu Boke, ali Zenta,stara i spora nije, pa je kapetan Pahner odlučio da promijeni smjer i put ka Kastel-Lastvi.
Ubrzo je pogođen mašinski prostor,osoblje i upravitelj stroja su poginuli,a parne mašine su prestale da rade. Prije nego što je Zenta postala laka i nepokretna meta,sama naspram cijele flote neprijatelja, kapetan Pahner je brod okrenuo paralelno sa neprijteljem,kako bi ih gađao svojim topovima, ali nije bilo mnogo uspjeha. Brzo je bila pogođena i brodska bolnica, radio stanica a stradao je i komandni most. Jedna granata je pogodila trup i potonuće Zente je bilo neminovno.
Kapetan Pahner je odlučio da sve šifre i naredbe sa Zente baci u more, nakon toga i napuštanje broda. Posada i oficiri su ga poslušali, i nakon što su otplivali stotinjak metara od broda, vidjeli su da je Zenta počela da tone, i onako plivajući ka obali, preživjeli su spontano u jednom glasu viknuli glasno ,,Ura,, .
Britanski i Francuski brodovi nisu pokušali da spasu posadu Zente,već su nastavli da plove ka jugu. Najveći dio preživjele posade je doplivao do Kastel-lastve,a u akciji spasavanja su im pomogli čamci sa zastavom Ženevske konvencije kao i lokalni ribari. Kapetan Pahner i dio posade koji nije htio da se preda Crnogorcima,doplivao je do grebena Sveta Neđelja. Međutim, crnogorska vojska ih je brzo pronašla i odvela u zarobljeništvo, gdje su se prema njima , po svjedočenju kapetana Pahnera, ophodili krajnje korektno i u skladu sa Ženevskom konvencijom.
U znak zahvalnosti za pruženu njegu, ranjenici sa Zente lokalnom ljekaru iz Kastel-Lastve,nakon završetka rata, poklonili srebrnu kutiju sa ugraviranim imenima.Iako ima indicija da je crkva tu sagrađena ranije, ova priča kaže da je posada krstarice 1923. godine u znak sjećanja na svoje životno iskušenje , na hridi Svete Neđelje izgradila kamenu kapelu posvećenu Svetom Dominiku. Godinama su veterani Zente svakog 16. avgusta dolazili da zapale svijeće u spomen na svojih 210 stradalih drugova.
Zenta 1899 godine
Zenta i Ulan
Zenta komanda broda
Top na Zenti
Zenta u Puli
Vježbe gađanja
kapetan, pjesma komponovana u čast Zente i komandant
posada u Kini
Izvori: tekst Siniše Lukovića u Vijestima 15 avgusta 2009. i sajt www.paluba.info
