Ribe kao da su već davno naučile da ljetno razdoblje nije najpogodnije za njihovo obitavanje u plitkom obalnom pojasu pa su sada navalile na hranu dok im je vrijeme. U ovo doba godine gotovo sve sparidne riblje vrste nalaze se u obalnom pojasu i razlika između ronjenja sada i prije samo mjesec dana je kao akvarij i prazan bazen. Razlog je naravno bujanje životom koje je donijela pojačana sunčeva aktivnost, kiše, pa naravno svi organizmi u prehrambenoj piramidi koji su se razmnožili. A to znači da je ovo razdoblje idealno za šuljanje po svim vrstama terena a na svim vrstama terena nalazi se kraljica orada koju ćemo pokušati uhvatiti u ovom tekstu. Orada je najraširenija vrsta ribe koja živi gotovo svuda ali njezin lov može biti drugačiji ovisno o mjestu na kojem ronimo, takvo mjesto možemo prepoznati po tipu obale.
Plitko položene obale
Ovakav oblik obale pravo je prirodno hranilište za manje ribe jer po njima se nalaze alge, morske cvjetnice i pješčana prostranstva koja u sebi kriju mnoge organizme poput crvića, školjaka i račića. Plitke obale imaju oštra kamenja koja poput planinskih lanaca sporo nestaju u moru. Takve obale najčešće su mutnije i slabo izložene udara talasa pa je more obično mirno. Ako lovite na ovakvom tipu obale pogledajte koji vjetar tj. talasi udaraju u nju i to bi trebalo biti najbolje vrijeme za šuljanje. Naravno ne valja kada je najveći talas nego lagani talaščić dovoljno velik da uzburka obalu a ne prevelik da ne možete plivati na njemu. Na plitkim obalama najčešće obitavaju manje orade do 0,5 kg a one veće naiđu u uslovima uzburkanog mora kada dolaze u potragu za hranom kojoj ovakvi uslovi ne dopuštaju da se skriva poput crvića ili rakova. Ponekad je obala previše plitka da bi se na njoj mogla izvodit kvalitetna šulja pa se treba odmaknuti od same obale i izvoditi kombinaciju šulje i čeke na dnu koje bi trebalo biti sačinjeno od kamenih grebena i pješčanih kanala jednolične dubine. Samim time što talasi udaraju u obalu izvođenje ove tehnike nam je olakšano bukom koju proizvode komadi kamenja koji se kotrljaju sa talasima pa je oradu puno lakše uhvatiti nego u slučaju kada orada čuje svaki naš pokret.
Oprema za ovakav tip obale trebala bi biti sačinjena od najčvršćih materijala, fudranog odijela sa štitnicima te plastičnim perajama. Ponekad ćemo trebati preći preko nekog oštrog kamena koje se nalazi pliće nego smo mi sami uronjeni u more. Olova bi trebalo staviti što više i po cijelom tijelu. To znači da treba ponijeti leđna olova, pojas i nožna da nam noge ne bi bile pozitivno plovne i smetale prilikom šuljanja po plitkom dnu. Puške trebaju biti manje i pokretljive da možemo manevisati kroz talase. Preporučujem puške od 85-100 cm za ovakav tip obale uz jedan laštik 16-18 mm te strijelu 6 - 6.5 mm. Orade ćemo loviti na način da ćemo se šuljati po dnu pa će nam i hitac biti paralelan sa dnom a u kamen ćemo pogoditi jedino na krajnjem dometu. Najvažniji dio prilikom lova na oradu je pristup. Ona će se hraniti između kamenja te ćemo je ugledati kako bliješti i čupa hranu. Kada je ugledate prostudirajte situaciju jer ako vas nije vidjela možete se uputiti prema njoj u slučaju da je zauzeta hranjenjem. Orade nekad znaju glumiti da vas ne vide i nastavljaju se hraniti imajući vas na oku. Ako niste sigurni da vas je primijetila radije kucnite od dno i napravite kraću čeku pa provjerite hoće li se uputiti prema vama.
Lagano strme obale
Glavna odlika ovakvog tipa obale je ta da imate dovoljnu dubinu za šuljanje uz samu obalu i da ne iskrivljujete vrat gledajući vodoravno. Obala najčešće izgleda tako da se kamen lomi do jedno 1-2 metra dubine i onda laganim nagibom ide sve dublje i dublje. Za šuljanje ovakvi tipovi obala su najbolji i imamo sreće da je na Jadranu ovakva obala i najčešća. Orade su ovdje najčešće lovine, naravno ako ih znamo uhvatiti jer obično početnici češće love cipole, lubine koji se lakše uspiju prevariti. Kretaćemo se uz obalu, naravno bez zaranjanja i pokušati iznenaditi oradu koja se nalazi iza sljedećeg kamena. Pokreti moraju biti jako spori što znači da bi nam idealno bilo loviti po bonaci, u slučaju talasa moraćemo raditi više zarona i vući se po dnu na isti način kako se šuljamo i po površini. Ako su uz obalu veliki talasi onda će se orade držati ispod pjene dok će u pjeni radije biti šarzi i lubini. Prilikom ovakvog lova doći ćemo do više situacija kada ćemo pucati ravno u kamen jer se orada nalazi ispred njega. Tu dolazi do laganog rizika krivljenja strijele ili zabijanja strijele u kamen što jednako zna biti neugodno. Puška neka bude vaš izbor između 90 i 110 cm, ovo zavisi najviše o vidljivosti na mjestu na kojem ronite. Strijela neka bude nešto deblja, idealna je 6.5 mm i jedan deblji laštik. Ne trebate se krcati olovima, dovoljno vam je imati jednu ploču na leđima i nešto olova oko pasa, da budete neutralni već u prvom izjednačavanju vazduha.
Šuljanje je disciplina u kojoj treba doza lukavosti i unaprijed zaključiti najbolji potez. Orada lagano putuje obalom i istražuje teren. Ako putuje prema nama najbolje se dobro skriti u obalu i čekati da priđe. Nemojte previše biti nestrpljivi, pogledajte lagano njezinu lokaciju i trebali bi znati kad bi otprilike mogla proći blizu vas. Postoje lovci koji uopšte ne zaranjaju, štaviše ni ne maknu se cijeli dan sa jednog mjesta i samo čekaju orade koje prolaze. Najčešće mamče takvu poziciju sa srdelama ili ježevima i usidre se u neki procjep u obali. Takav lov po meni nije uzbudljiv već sramotan i nikako ne treba zdravoj osobi koja se može kretati, ali možemo ga samo povremeno iskoristiti kada vidimo da orada kreće prema nama. U slučaju da nam orada odlazi imamo vremena je sustići ali moramo pratiti njezine pokrete. Prema njoj ćemo se uputiti jedino kada zađe za neki kamen. Tada se lagano došuljate do te lokacije i širom otvorenim očima popratite gdje bi se mogla nalaziti. Lako je moguće da je odmah iza kamena iza kojeg je zašla.
Prilično strme obale
Možda ih možemo zvati i klifovi a to su definitivno najgori tip obale što se šuljanja tiče. Osim što jako malo ribe tu obitava uz samu obalu, obično ni nemamo mogućnosti šuljati se kvalitetno na površinskom dijelu obale već moramo raditi dublje zarone. Strma obala je ona uz koju more ide naglo prema dubini, gotovo horizontalno. Najčešće se nalaze na mjestima koja su izložena jakim udarima talasa, na primjer spoljna strana ostrva gdje veliki jugo često duva. Zašto bi onda izvodili šuljanje na ovakvom tipu obale kad nije dobra? Ponekad se nađemo u situaciji kad nemamo gdje drugo za ići ali šulja je svejedno moguća, pogotovo na stepenicama koje su jako česte kod ovog tipa obale. Stepenice se nalaze na raznim dubinama i preko njih često prolaze orade. Iako nisu toliko česte koliko na ostalim tipovima terena, često se ovdje može naći ona velika orada kako se hrani odmah ispod stepenice. Stoga je taktika jednostavna, zaron do stepenice i onda lagano proviriti ispod prema dubini, prvo puška pa odmah za njom i glava ronioca. Ponašanje orade će biti nepredvidljivo, ponekad krene prema nama da vidi što se to događa a nekad se lagano počne udaljavati. Ako se udaljava i imate je na dometu nemojte previše oklijevati i pucajte pa makar promašili, drugu šansu nećete imati. Još jedna situacija u kojoj možete ostvariti ulov šuljanjem na ovakvoj obali je lagano isturena dio obale na kojoj je nekoliko kamenja odlomljeno i ne radi se o čistoj strmini. Na takvom mjestu zna se zadržavati razna riba pa i naravno orada. Ako je ugledate prije nego dođete do tog mjesta pokušajte pričekati u daljini da se povuče na drugu stranu ponte ili zaronite dublje pa se dovucite do ponte. Prilikom ovakvog lova nositi ćete malo olova, naravno bez leđne ploče, ako niste štedjeli onda će vam peraje biti karbonske ili stakloplastične, a puška 110 pa dalje sa više laštika. Dometi lova na strmijim obalama obično su dalji jer ribama puno bolje rade sva čula pa brzo drže odstojanje.
Ostali tipovi
Plaže bilo kamene ili pješčane ne moraju biti mjesta koja treba izbjegavati, važno je ono što se nalazi malo dalje i dublje od same obale. Naravno jako teško je izvodit šuljanje na takvim terenima, pa je možda bolje malo više vremena posvetiti čeki. Šuljanje možete probati na kamenim blokovima koji su sagrađeni da bi se plaža sačuvala. Ti kameni blokovi često su puni života jer riba ni nema neka druga mjesta za otići hraniti se plitkim hranjivim stvorenjima a i blokovi su puni rupa oko kojih se ribe osjećaju sigurnije. Oko njih se često vrte orade, primijenite tehnike koje smo spomenuli na takvim mjestima.
izvor: Pero Ugarković za podvodni.hr
