O zborniku dječijih literarnih radova „Naši pješčani zapisi“govorile su voditeljice radionice Zorica Joksimović i Sanja Pantović, a u ime Narodne biblioteke Budve, Stanka Stanojević. Učenici su na zadovoljstvo mnogobrojne publike čitali radove iz zbornika, a posebno je dirljivo bilo čuti učenicu drugog razreda čiji rad odaje mnogo zreliju osobu, a tek je naučila čitati.

Profesorica Zorica Joksimović je zahvalila na velikom odzivu publike, ali i biblioteci, direktorici Mili Baljević i timu koji se „čitave godine trudi da hram kulture i umjetnosti cvjeta najljepše što može“. Dajući prioritet, kao „kormilar“, djeci koja su najvažnija u svemu ovome, Zorica Joksimović je kazala da je zbornik rezultat rada učenika od II do IX razreda na radionicama kreativnog pisanja i istakla: „Razvijanje dječijeg stvaralaštva na Radionicama kreativnog pisanja, crtanja ili slikanja ima za cilj uključivanje i podsticanje darovite djece na stvaralaštvo, razvijanje ljubavi prema knjizi, upoznavanje sa formom pisanja različitih književnih vrsta (bajka, basna, dramski tekst, pjesma rimovanog ili slobodnog stiha, kratke priče…) koje se ne mogu temeljnije obrađivati na časovima redovne nastave jezika i književnosti. Kada uključivanje učenika funkcioniše po sistemu dobrovoljnosti , a ne obaveze ili moranja, onda je sloboda stvaranja taj pokretač bez zadrške.
Takođe, jedan od ciljeva radionica je da se kroz literarno stvaralaštvo kod djece od malena razvija svijest o razbijanju predrasuda i prihvatanja različitosti (integracija djece romske populacije) podizanje nivoa tolerancije prema manjinskim grupama , suzbijanje govora mržnje i diskriminacije, nasilja i sl. Obrađivati ove teme i kreativno, stvaralački se izraziti u odnosu na diskutovano, najbolji je pristup pri rješavanju spomenutih problema“. Na kraju izlaganja je profesorica Joksimović izrazila nadu da će ova publikacija u biografijama literata zauzeti važno mjesto u njihovom ličnom i profesionalnom razvoju, te vršnjacima predstavljati pozitivan uzor.
O iskustvima u radu sa najmlađom grupom polaznika kreativnog pisanja, crtanja i glume, kao i o planovima za budući period, Sanja Pantović je istakla: „druženje, zabava, igra, radost stvaranja i tako svaki put kad se nađemo započinjali su i nastajali prvi njihovi stihovi. Danas su ponosni kada su vidjeli da su njihova ostvarenja u knjizi i nisu mogli da spavaju od uzbuđenja i to je najveća sreća i moje zadovoljstvo kad ih vidim ovako male, a kad su čitali bili su tako veliki i tako srećni.“ Od septembra u najavi je Crvenkapa, dramski tekst, na nov način, koju će osmisliti polaznici radionice kreativnog pisanja NVO Talas, ali i izvesti pred publikom. Na radionicama nastoje da razbijaju predrasude i stereotipe, na kreativan način kako će i nastaviti.
U ime izdavača ove publikacije, Narodne biblioteke Budve govorila je Sanka Stanojević:“ Radovi „Zbornika“, njih četrdesetak - učenika od drugog do devetog razreda, polaznika Radionice kreativnog pisanja koju predvode nastavnice Zorica Joksimović i Sanja Pantović u okviru NVO „Talas“, ne samo da će zagolicati i maštu čitaočevu, nego su pojedini zaista, već sada, u rangu pravih književnih ostvarenja. A svi ostali radovi su prava literarna i stvaralačka konkurencija o čemu svjedoči Zbornik koji je pred nama. Pobrojaću samo neke naslove koji zavređuju posebnu pažnju, a to su: priče Jezero, Ljubav za sva vremena, Moj grad, Moje drvo, Neobičan prizor u parku, Pauk i muva, Priča za laku noć, Pričam ti priču i fantastična priča Đurđevdan, kao i pjesme: Ljubav (Vukova i Andreina), zatim Mala morska pjesma, Moj grad, Zima, i nadasve vrijedna pažnje drama Kadmo koja je nastala kao rezultat grupnog, kreativno plodnog i uspješnog rada polaznika Radionice kreativnog pisanja, a koja je izvedena povodom proslave Dana Opštine Budva. Ova drama koja spaja mitsko i davno sa sadašnjim i svakodnevnim , u koju su udjenuti i stihovi našeg velikana Čeda Vukovića, simbolično završava buđenjem Evrope, sestre Kadmove koju je oteo Zevs. Impozantna je činjenica da su svi ovi radovi nastajali i nastali u Radionici kreativnog pisanja i da su maštu i stvaralački agon potakle upravo dvije pomenute nastavnice. Odista, bez ljubavi prema onome što radimo i činimo nikud se ne može. Jer, parafraziraću jednu maksimu: ne predaju učitelji ono što znaju, niti ono što žele, već ono što sobom nose, što sami jesu!“ Na kraju, ona je dodala da ovako osmišljene radionice kao i teme poput diskriminacije, predrasuda, rodne ravnospravnosti, ljubavi prema gradu i domovini i sl. motivišu djecu, informišu i edukuju, ali i usmjeravaju na put ljubavi, uvažavnja i poštovanja, i mogu se smatrati važnom i neophodnom dopunom prilično suvoparnim školskim programima; „novom krvlju u tijelu vaskolikog stvaranja“.