-Vama Budvanima je priroda dala najsunčanije obale, najbistrije more i najčistiji zrak, a živite kao u srednjem vijeku. Bojite se vode, zraka i sunca, a ne znate da sva zla i bolesti dolaze od toga što se čovjek u načinu života udaljio od prirode. Treba joj se vratiti. Treba se osloboditi balasta koji je civilizacija kroz vijekove natovarila na leđa jednom čovjeku. Ne treba dozvoliti da neki dijelovi tijela budu osuđeni na to da na njih nikada ne padnu sunčevi zraci i da ih ne pomiluje ljekovita morska voda.
-Dobro, dobro - odgovorio mu je na to načelnik - ali dozvolite da se ne možemo kupati bez kostima!
-Bez kostima? A znate li da je mokar kostim ubistvo za organizam?
-Ali za boga miloga, za boga miloga, gospodin plac-komadant, zar nije sramota pokazivati…
-Nema ništa sramotno na čovjeku. Sramotne su samo riječi - prekinuo ga je komadant grada i nastavio: - Da nije te sramote, ne biste Vi bili čak ni živi, pa ne biste bili ni gradonačelnik Budve.
S jednakim zanosom govorila je i gospođa majorica svojoj poznanici:
- Slušaj Vinka! Ti znaš da su vojnici mog muža otvorili donji put za Mogren. Dođi da se kupamo i sunčamo. Moraš mnogo plivati, ako misliš da dugo ostaneš tako vitka. Kako bi ti divno stajalo da pocrniš!
- Ne mogu. Znaš da mi muž to ne bi dozvolio.
- Zar on ne zna da je život nastao u vodi i da je, stoga i ljubav najljepša u moru i hridinama okolo njega! Zar on ne voli da svoju krasnu ženicu vidi kao nimfu?
-Možda bi i volio… kad bi Budvani držali zatvorene oči.
Provodeći svoju filozofiju u život, major i njegova supruga su se goli kupali i sunčali na udaljenim plažama i, pokrivši se nekim krpicama poput urođenika, peli se po šumovitim brdima, uživajući kao Adam i Eva u raju zemaljskom. U skladu s ritmom prirode, lijegali su čim se spusti mrak, a ustajali su u cik zore. U dvorištu iza kuće instalirali su prvi tuš u Budvi, koji je funkcionisao samo kad kiša pada. Tuš se sastojao od jedne velike nakrivljene daske obložene plehom. Dok bi padala kiša bračni drugovi bi se naslonili goli na dasku i uživali pod mlazom vode koja se odozgo sliva. Kako je oboje bilo lijepo građeno, poneko od Budvana nije mogao da odoli iskušenju da se kradomice primakne njihovoj kući i da pogleda taj živi reljef.
Zar ovakav način života i kult golog tijela okolica u kojoj su se kretali nije imala razumijevanja.
Mada su nastojali da se zadržavaju samo na udaljenim mjestima, ipak nijesu mogli izbjeći da se ponekad s nekim i sretnu. Tako je i seljak Šuto, goneći stoku, naišao jednoga dana na gospođu koja se kao i svagda gola sunčala. Približio joj se sav zaprepašćen razrogačivši oči. Videći to, gospođa mu je rekla:
- Zašto me tako gledate? Sigurno nijeste nikad vidjeli golu žensku!
Na to je Šuto odgovorio:
- Ne vala! Takvu prasicu još nijesam nikad vidio. Ako te okrpim ovom toljagom, nećeš više tu gola ležat’ - i poletio je prema njoj, podignuvši svoj štap, ali mu je gospođa ipak umakla - skočivši u more.
Drugom prilikom, dok su lutali po šumi, na nekoj okuci staze susreli su se s dvije seljanke. Seljanke su, iznenađene, zastale bez ijedne riječi. Najzad se jedna ipak pribrala:
- Pomagaj mi sv. Vasilije, što viđu jutros! Goli ljudi ki na dan strašnog suda! - A onda je stala da viče - Majnajte se, majnajte se od nas.
Ona druga se tad prekrstila, pljunula na njih i proklela ih:
- Anatema vas bilo!
Kada su se u svojim šetnjama stali suviše približavati jednom naselju, seljaci su odlučili da se pošto-poto riješe ove napasti. - Jednoga dana, sasvim iznenada i iz nepoznatoga pravca, opalila je lovačka puška” Sačma je naše nudiste poprskala po golim nogama. Ranice su, istina, brzo zarasle, ali je major odmah zatim premješten iz Budve.
Tako su Budvani, s puškom u ruci, “odbranili” od ove nudističke prethodnice.
Odlomak iz knjige “Iz stare Budve” Nikole Vučkovića
